Raskrinkavanje.ba

Izvještavanje o ubistvima u Kalesiji: Profesionalizam nasuprot “reportažama iz ulice užasa”

Ova analiza je označena kao: Preko margine Izvještavanje

Ubistva Inele Selimović i njenog maloljetnog sina Tarika Selimovića u Kalesiji duboko su potresli javnost u Bosni i Hercegovini i regionu. Pojedini mediji o ovom su slučaju izvještavali odgovorno, držeći se činjenica i konsultujući se sa stručnjacima/kinjama. Drugi su, pak, pribjegli senzacionalizmu, politizaciji i spekulacijama.

Foto: Raskrinkavanje.ba

U Kalesiji, općini nadomak Tuzle, 12. februara 2025. ubijeni su Inela Selimović i njen 13-godišnji sin Tarik. Osumnjičeni za ubistvo je Emir Selimović, suprug i otac žrtava. Tijela su pronađena u stanu u kojem je porodica živjela, a osumnjičeni Selimović bio je u bjekstvu nekoliko dana (link). Pronađen je i uhapšen 17. februara u napuštenoj vikendici u blizini Prnjavora. Na ročištu održanom 19. februara 2025. godine određen mu je pritvor.

Prema tvrdnjama direktora Centra za socijalni rad Kalesija Muhameda Majdančića, Inela i Emir Selimović bili su u procesu razvoda braka.

Ova ubistva duboko su uznemirila javnost u Bosni i Hercegovini i regionu, i bila su predmet intenzivnog medijskog izvještavanja i diskursa na društvenim mrežama. Neki mediji su izvještavanju pristupili profesionalno i odgovorno. Drugi su, pak, kroz senzacionalizam, i ovaj slučaj iskoristili za povećanje čitanosti na svojim portalima.

“Tradicionalno” skupljanje klikova na femicidu

Dok je potraga za Emirom Selimovićem još bila u toku, mediji u BiH i regionu objavljivali su mnoštvo vijesti o ubistvima. Osim prenošenja zvaničnih saznanja iz istrage, koja su bila oskudna, mnogi su pribjegli pronalaženju novih “povoda” za pisanje o slučaju. Tako su se počele objavljivati “reportaže iz ulice užasa”, razgovori s komšijama i poznanicima/ama, reakcije influencera/ki, pa čak i “vijesti” o komentarima koje su korisnici/e društvenih mreža ostavljali ispod članaka o slučaju.

Kalesija u šoku: “Bili su divni, posebno dječak. Ništa nije upućivalo na ovo” (N1, 13. 2. 2025)

Reportaža iz ulice užasa: Bili su divna obitelj, Inela mila i komunikativna, sin drag svima (Večernji list, 13. 2. 2025)

„TAMNI OBLAK SE NADVIO I NE POPUŠTA“ Inela i sin (13) zvjerski su ubijeni u Kalesiji, nižu se potresni komentari na mrežama: Željela je samo normalan brak i ljubav… (Alo online, 13. 2. 2025)

Influencerica šokirana tragedijom u Kalesiji: 'Poznavala sam ubijenu, odisala je ljubaznošću' (Večernji list, 13. 2. 2025)

Hana o ubistvu Inele i njenog sina: Sva ljubav svijeta ubijena je jučer u Kalesiji (Oslobođenje, 14. 2. 2025)

U pokušaju da se zločin dodatno “dramatizuje”, članci o slučaju nerijetko su bili opremljeni senzacionalističkim naslovima, a neki su sadržavali i senzacionalističke opise nalaza obdukcije. U nekim je naslovima dvostruko ubistvo žene i 13-godišnjeg djeteta opisano kao “porodična tragedija”. Ovakvi primjeri najočigledniji su u tabloidima, koji su izvještavanju na ovu temu pristupili kao da je riječ o nekom estradnom skandalu.

KALESIJA ZAVIJENA U CRNO, PRAVDE NA OVOM SVETU ZA KRVAV PIR NEĆE BITI! Za monstrumom Emirom Selimovićem se i dalje traga, sumnja se da se ubio! (Republika, 15. 2. 2025)

Porodična tragedija! Muškarac ubio suprugu i sina, u toku potraga za počiniocem (Srbija danas, 13. 2. 2025)

KRVNIKU I DALJE NEMA NI TRAGA NI GLASA: U Kalesiji danas proglašen Dan žalosti: Emir do smrti mučio ženu (37) i dete (13) (Pink, 15. 2. 2025)

OVO SU UBIJENI MAJKA I DEČAK (13) Detalji krvave noći u Kalesiji: Suprug ubio Inelu i sina, policija traga za njim (FOTO) (Blic, 13. 2. 2025)

Senzacionalističkog izvještavanja nije nedostajalo ni sa sahrane, odnosno dženaza Inele i Tarika Selimovića, koja je obavljena 15. 2. 2025. godine

URLICI I JECAJI PARAJU NEBO NA POSLEDNJEM ISPRAĆAJU INELE (37) I TARIKA (13)! Sahranjeni majka i sin, za ubicom se još traga! (VIDEO) (Republika, 15. 2. 2025)

Nakon što je 19. februara održano ročište, pojedini mediji su članke “opremili” dramatičnim naslovima o “šokantnim detaljima” ubistva (1, 2, 3). 

I u slučaju bespotrebne i neprimjerene “dramatizacije” teškog zločina kroz senzacionalističke naslove i u slučaju objavljivanja “vijesti” koje nemaju nikakvu stvarnu informativnu ili edukativnu vrijednost za publiku, posrijedi je eksploatacija teme u svrhu skupljanja klikova. Portali koriste pažnju i uznemirenost javnosti kako bi “iscijedili” što više članaka na ovu temu i, na koncu, ostvarili profit uz pomoć klikova.

Ista praksa zabilježena je i u prethodnim slučajevima femicida, ali i u medijskom izvještavanju o masovnom ubistvu u beogradskoj osnovnoj školi, nestanku dvogodišnje Danke Ilić i drugim uznemirujućim zločinima koji su se dogodili proteklih godina u zemljama regiona. Raskrinkavanje je o tome već pisalo u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje

Spekulisanje o motivima i privatnom životu, i politizacija zločina

Spekulacije o “uzroku ubistava” počele su kružiti u javnom prostoru istog dana kad su ubistva počinjena. Oko podneva 13. februara, dakle samo nekoliko sati nakon što su mediji izvijestili o ubistvima, na Facebook profilu poznatog SDA “internet-jurišnika” Jasmina Mulahusića objavljena je tvrdnja da je motiv za zločin bila preljuba žrtve. Također je istaknuto da je Inela Selimović bila članica, a Emir Selimović aktivista stranke Narod i pravda, prema kojoj Mulahusić ne krije prijezir. Informacije o preljubi, tvrdi Mulahusić, dobio je od “ljudi koji ih poznaju”.

Njegova objava podijeljena je preko 70 puta i prikupila je više od 300 reakcija i 70 komentara.

U narednim danima, ispod članaka i objava o slučaju mogli su se pročitati degutantni i vrlo zabrinjavajući komentari u kojima se ubistvo Inele Selimović opravdava ili čak pozdravlja, a Emir Selimović predstavlja kao “žrtva”.  

Screenshot 17(2)

Foto: Screenshot

Portal Crna hronika je 13. februara također objavio članak s praktično neprovjerljivim i za slučaj nerelevantnim “saznanjima” o privatnom životu supružnika prije ubistva. U njemu se iznose tvrdnje o njegovoj navodnoj nevjernosti, kreditnim obavezama i načinu na koji se ona osjećala u braku.

Činjenica da je Inela Selimović bila članica Naroda i pravde i kandidatkinja ove partije na prošlogodišnjim lokalnim izborima također je bila predmet medijskog izvještavanja. Pojedini portali su čak objavili i članke o tome koliko je glasova dobila.

Povodom ubistava oglasila se 13. februara i ova politička stranka, iskoristivši zločin za “prepucavanje” sa svojim političkim protivnicima u Tuzlanskom kantonu (gdje su opozicija), uz tvrdnju da “odgovornima u MUP-u TK ovo postaju slučajevi u nizu, i pokazuju da se sa tim ne mogu nositi”. 

Politizacija ubistava i stranački obračuni preko žrtava također su izazvali reakcije javnosti. U komentarima na društvenim mrežama korisnici/e su se ubrzo počeli/e dijeliti u “tabore” za ili protiv NiP-a. Ubistva i širi društveni problem porodičnog i rodno zasnovanog nasilja pali su u drugi plan.

Screenshot 10(1)

Foto: Screenshot/Facebook

Novinarska etika i pijetet prema žrtvama

U Kodeksu za štampane i online medije Vijeća za štampu i online medije BiH navodi se da mediji imaju “obavezu da prema javnosti održavaju visoke etičke standarde u bilo kojem trenutku i pod bilo kakvim okolnostima”, te da je njihova dužnost “da poštuju potrebe građana za tačnim, korisnim, pravovremenim i relevantnim informacijama, brane principe slobode informiranja i pravo na pravedan komentar te pravo na slobodnu i na argumentima zasnovanu kritiku društvenih pojava i procesa”.

Brojne relevantne organizacije proteklih su godina izdale smjernice i savjete za izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju, uključujući OSCE, UN Women i UNDP.

U ovim smjernicama, medijima se preporučuje da eliminišu senzacionalizam, izvještavaju koristeći zvanične izvore i izjave stručnjaka/kinja, rodno zasnovano nasilje predstavljaju kao društveni, a ne privatni problem, naglasak na odgovornost stavljaju na nasilnika, a ne na žrtvu, i tako dalje.

Važno je naglasiti da se značajan broj medija u BiH i regionu pridržava ovih smjernica i o nasilju i slučajevima femicida izvještava u skladu s novinarskim etičkim normama i profesionalnim standardima. Kada je riječ o izvještavanju o dvostrukom ubistvu u Kalesiji, mnogi mediji izvještavali su bez senzacionalizma, fokusirajući se na potvrđene činjenice o slučaju i analizirajući slučajeve femicida i problem nasilja nad ženama u BiH. Ustupili su prostor stručnjacima/kinjama i članovima/icama porodice žrtava (1, 2, 3, 4).

Uz sve pozitivne primjere profesionalnog izvještavanja, žrtve nasilja, njihove porodice, i javnost općenito, i dalje su izloženi senzacionalističkom i neodgovornom pristupu na mnogim portalima, što se može vidjeti i iz primjera u ovoj analizi. 

Mediji imaju veliki utjecaj na javno mnijenje o bilo kojoj temi o kojoj izvještavaju. Način izvještavanja može imati direktne posljedice na formiranje stavova, kao i na postupke građana/ki. Stoga je važno, pogotovo kada je riječ o tako ozbiljnim i osjetljivim temama kao što je porodično nasilje, izvještavanju pristupati profesionalno i odgovorno te nastojati biti dio rješenja, a ne problema.

(Raskrinkavanje.ba)