Foto: Deeside.com
Na Facebook profilu Moguš Kristina 6.12.2022. godine objavljen je snimak intervjua s izvjesnom Melissom Cuimmei. U intervjuu, koji je objavljen s prevodom na naš jezik, Cuimmei tvrdi:
Digitalni ID će se pokrenuti u roku od sljedećih 12 mjeseci. Dvanaest do 24 mjeseca bit će digitalni ID i digitalna valuta središnje banke.
(...)
Net zero nije spašavanje planeta. Net zero je preuzimanje kontrole nad hranom i energiju i pronalazak načina da se to pretvori u valutu. To će biti učinjeno putem karbonskih kredita. Karbonski krediti nova su valuta. Bit će to kombinacija socijalnih i ugljičnih kredita.
(...)
To je individualna monetarna politika. Imaju potpunu kontrolu nad svaki aspekt vašeg života. Gdje ideš, što jedeš, što kupujete, što radite. Sve. To je sposobnost digitalne valute Središnje banke.
Do datuma pisanja ove analize snimak je podijeljen gotovo 650 puta, a od tada je objavljen na još nekoliko Facebook profila i grupa (1, 2, 3).
Snimak koji je objavila Moguš Kristina isječak je 25-minutnog intervjua objavljenog 2.12.2022. na BitChute profilu platforme Ryland Media, koja redovno objavljuje “zavjerološki” sadržaj.
Šta je digitalna valuta?
Melissa Cuimmei (ili Ciummei) predstavlja se kao “nezavisna finasijska investitorica”, ali podaci koji bi potvrdili da je to tačno ili bilo kakvi drugi detalji iz njene biografije nisu dostupni online. Gostovala je na RylandMedia i ranije šireći teorije zavjere o vakcinacijskim pasošima. Na svom Twitter profilu kontinuirano promoviše tvrdnje da će biti uvedena globalna digitalna valuta, kao i niz drugih “zavjeroloških” narativa.
Navodi o kontroli stanovništva putem digitalne valute i “lažnih” klimatskih promjena dio su teorije zavjere pod imenom “Veliki reset”, o kojoj je Raskrinkavanje pisalo u nekoliko navrata (1, 2, 3).
Kako je objašnjeno u analizi ovdje, prema ovom “zavjerološkom” narativu, tajna grupa svjetskih vođa, predvođena osnivačem Svjetskog ekonomskog foruma Klausom Schwabom, nastoji preuzeti kontrolu nad svjetskom ekonomijom i uvesti “globalni komunizam”. Tvrdi se da se u ove svrhe režiraju veliki svjetski događaji, poput pandemije Covid-19 i rata u Ukrajini. Vjerovanja i predviđanja pobornika/ca ove teorije zavjere često demantuje protok vremena, kao i osnovne činjenice o pojmovima koji su predmet njihovih tvrdnji.
Digitalna valuta definiše se kao bilo koja valuta koja je dostupna isključivo u elektronskom obliku. Postoje tri glavne vrste digitalne valute: kriptovalute, “stablecoins” i digitalna valuta centralnih banaka (CBDC).
Kako je objasnio Forbes u članku 13.10.2022, CBDC je digitalna valuta koju izdaje i nadzire centralna banka neke zemlje. Dakle, nešto slično popularnom bitcoinu, ali pod nadzorom i uz podršku vlade. Vrlo mali broj zemalja uveo je CBCD ili napravilo konkretne planove da to uradi u bližoj budućnosti, iako oko 100 zemalja svijeta istražuje tu opciju.
Forbes objašnjava kako bi ova valuta funkcionisala vrlo slično papirnom novcu. Glavna razlika je što bi bila nepovratna. To znači da, ukoliko jedna osoba drugoj prebaci novac na račun, taj novac automatski prelazi na taj račun, za razliku od trenutne situacije gdje je potreban određeni period da se novac prebaci iz banke u banku. Još jedna velika razlika u odnosu na trenutnu upotrebu digitalnih valuta jeste što bi se CBCD smatrao zakonitim sredstvom plaćanja. To bi značilo da ga svi ekonomski akteri moraju prihvatiti u bilo koje pravne svrhe (za razliku od digitalne valute poput bitcoina, kojom, naprimjer, ne možete plaćati račune, već je morate konvertovati u valutu koja se koristi u vašoj zemlji).
Pojedine države, poput Kine i Saudijske Arabije, testiraju upotrebu CBCD-a, a u članku Forbesa navodi se da će digitalne valute u budućnosti vjerovatno biti više zastupljene i popularne.
Ipak, suprotno tvrdnjama Melisse Cuimmei, nije izgledno da bi se CBCD mogao uvesti u zemljama širom svijeta u narednih godinu do dvije, a još je manje izgledno da bi se mogla uvesti globalna digitalna valuta koju bi kontrolisala jedna banka. Procjenjuje se da bi uvođenje globalne digitalne valute trenutno bilo nemoguće, primarno iz razloga jer bi zahtijevalo da se sve države na svijetu slože oko jednog monetarnog autoriteta.
Pojam “digitalni ID” (eng. digital ID) ima dva značenja. Može označavati digitalnu formu identifikacijskog dokumenta, poput lične karte, vozačke dozvole ili pasoša. Također može označavati i digitalni identitet, tj. online ili umreženi identitet koji je pojedinac/ka, organizacija ili elektronički uređaj usvojio u sajber prostoru. Nije jasno na šta tačno Cuimmei misli kada kaže da će se digitalni ID pokrenuti u narednih 12 mjeseci.
Ugljični kredit i “net zero”
“Net zero” predstavlja smanjenje emisije stakleničkih plinova na što je moguće bliže nuli, pri čemu se sve preostale emisije ponovo apsorbuju iz atmosfere.
Naime, sagorijevanje fosilnih goriva, kao što su ugalj, nafta i plin, proizvodi emisije stakleničkih plinova, poput ugljendioksida i metana, u atmosferu. Ovi plinovi se potom zadržavaju u atmosferi i stvaraju ogrtač oko Zemlje koji zadržava sunčevu toplotu i uzrokuje povećanje temperature. Ovo zagrijavanje, uzrokovano ljudskim aktivnostima u proteklih 200 godina, doprinosi klimatskim promjenama na Zemlji.
Kako je objašnjeno na web stranici UN-a, emisije stakleničkih plinova mogle bi se značajno umanjiti ukoliko bi se energija koju proizvodi ugalj, nafta i plin zamijenila energijom iz obnovljivih izvora, poput vjetra i solarne energije. Zbog toga je, kako je navedeno, više od 70 država (uključujući najveće zagađivače – SAD, Kinu i zemlje EU) postavilo tzv. net zero ciljeve, a mnogobrojni biznisi, gradovi i obrazovne ustanove širom svijeta pridružile su se nastojanju da se globalne emisije smanje do 2030. godine.
Ne postoje nikakvi dokazi da je “net zero” način preuzimanja kontrole nad hranom i gorivom niti takva tvrdnja ima smisla. Iznoseći tu tvrdnju, Cuimmei insinuira da nema potrebe za smanjenjem emisije stakleničkih plinova, odnosno da globalno zagrijavanje nije stvarni problem. Riječ je o širem “zavjerološkom” trendu negiranja klimatskih promjena, o čemu je Raskrinkavanje već pisalo nekoliko puta:
Klimatske promjene uzrokovane ljudskim faktorom nisu “laž” koju širi “moćni lobi”
Klimatske promjene su stvarne i nisu sredstvo kontrole
Klimatska kriza je stvarna, izvještavanje o njoj nije dio “zavjere”
Ugljični kredit (eng. carbon credit) mogao bi se definisati kao dozvola za emisiju stakleničkih plinova, odnosno ugljendioksida (CO2). Naime, kada kompanija kupi ugljični kredit od vlade, dobija dozvolu da emituje tonu CO2. Kompanije koje imaju višak kredita mogu prodati taj kredit drugim kompanijama. Postoje i “ugljenički odbici” (eng. carbon offsets), koji podrazumijevaju razmjenu prihoda od ugljika među kompanijama. Kada jedna kompanija ukloni jedinicu ugljika iz atmosfere kao dio svoje normalne poslovne aktivnosti, može generisati nadoknadu ugljika. Druge kompanije tada mogu kupiti taj ugljični odbitak kako bi smanjile vlastiti ugljični otisak.
Ova trgovina ugljičnim kreditima i odbicima proizašla je iz donošenja međunarodnih dokumenata u kojima su istaknuti ciljevi za smanjenje globalne emisije stakleničkih plinova, tačnije Kyoto protokola iz 1997. godine i Pariskog sporazuma iz 2015. godine. Dokumenti su doveli do regulacija kojima se stavlja pritisak na kompanije da smanje emisije stakleničkih plinova.
Postoji nekoliko pozitivnih efekata stavljanja cijene na ugljik, prvenstveno poskupljenje korištenja goriva, proizvoda i usluga koje više zagađuju, čineći “čišće” alternative jeftinijim i pristupačnijim.
Opet, nejasno je na koji su način ugljični krediti “nova valuta”, kako tvrdi Cuimmei. Relativno mali broj zemalja ima sistem trgovine ugljičnim kreditima, a oni se uglavnom odnose na kompanije, ne na pojedince/ke. Drugim riječima, ne postoji zakon koji primorava pojedinca/ku da kupuje “ugljične kredite”, kao ni najave da bi se takvi zakoni mogli uvesti.
Shodno činjenicama, tvrdnje da će se za 12 mjeseci uvesti “digitalna valuta središnje banke” te da će ugljični krediti postati nova valuta ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da će vlade moći da u potpunosti kontrolišu svaki aspekt života građana/ki preko digitalne valute.
Ocjenu lažna vijest dajemo tvrdnji da “net zero” služi za uspostavljanje kontrole nad hranom i gorivom, a ne za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Sva prenošenja ove tvrdnje ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)