Foto: Raskrinkavanje.ba.
Mediji iz regiona proteklih dana intenzivno su izvještavali o pokušaju ubistva koji se dogodio 29.6.2023. u Trogiru u Hrvatskoj, a za koji se sumnjiči 55-godišnji Branko Mamić. Mamić se sumnjiči da je vatrenim oružjem nanio teške tjelesne povrede 32-godišnjem muškarcu. Izvještavajući o ovom uznemirujućem događaju, kojem je prethodilo nasilje u porodici, mnogobrojni portali pribjegli su senzacionalizmu, prenošenju spekulacija i drugim neprofesionalnim praksama.
Mamić je bivši policajac koji je u januaru izašao iz zatvora, gdje je izdržavao kaznu za nasilje u porodici. Osuđen je zbog prijetnji kćerci te prijetnji i fizičkih povreda koje je nanio supruzi. Po izlasku iz zatvora, dobio je zabranu prilaska supruzi. Nakon što je pucao u 32-godišnjaka 29. juna, Mamić je bio u bjekstvu tri dana, a uhapšen je 1.7.2023. godine.
Glasine o navodnoj vanbračnoj vezi u prvom planu
Mnogi mediji su članke o pokušaju ubistva u Trogiru opremili senzacionalističkim naslovima, a medijski izvještaji vrlo brzo su se fokusirali na spekulacije o navodnoj vanbračnoj vezi napadačeve supruge i muškarca kojeg je teško ranio. Glasine o navodnoj aferi stavljene su u prvi plan i u naslovima nekih medija.
Uzrok teškog ranjavanja muškarca je ljubomora (Glas Slavonije)
‘Mamić je ‘puknuo‘, a zna sve policijske trikove. A taj momak nije imao ništa s njegovom ženom‘ (Jutarnji.hr)
Stavljanje fokusa na glasine o navodnoj vanbračnoj vezi supruge osumnjičenog, čak i u slučajevima kada tvrde da se ona nije zapravo desila, implicira da se nasilje može “objasniti” ljubomorom i da nema “opravdanja” ako nije bilo vanbračne veze kako u slučaju pokušaja ubistva, tako i kada je riječ o porodičnom nasilju koje mu je prethodilo. U članku portala Slobodna Dalmacija se, naprimjer, navodi:
Prema pričama iz Trogira, mladog je muškarca propucao u centru grada zato što je u naletu bolesne ljubomore sumnjao da je ovaj ljubavnik njegove supruge budući da je prije nekog vremena našao neke mladićeve poruke s emotikonima srca upućene njegovoj supruzi. Ipak, po istim pričama, mladić nije imao nikakve takve ili slične aspiracije prema Mamićevoj supruzi već se sve svodilo na prijateljske odnose.
Mnogi mediji su značajan prostor ustupili upravo "istrazi” da li je Mamićeva supruga imala vanbračnu vezu, predstavljajući tako banalne detalje iz privatnog života kao pitanje od javnog interesa, to jest kao informacije relevantne za slučaj, ili kao nešto što može opravdati nasilne postupke za koje je on osuđen ili za koje se sumnjiči. U člancima Slobodne Dalmacije (1, 2) se, recimo, detaljno elaboriraju i “vagaju” dokazi za i protiv teze da je neimenovana supruga imala vanbračnu vezu, a navode se i detalji fizičkog nasrtaja na nju:
Njegovu ljubomoru izazvale su poruke koje je supruga izmjenjivala s mlađim muškarcem, a najviše ga je uznemirila poruka s emotikonima srca. No, te su se poruke, kao i međusobna komunikacija starije žene i dvadesetak godina mlađeg muškarca, odnosile na njihovu sklonost prema kuhanju.
Mnogi mještani s kojima smo razgovarali uvjeravaju nas da je nemoguće da su bili u ikakvoj ljubavnoj vezi jer je 32-godišnjak u čvrstoj emotivnoj vezi s drugom osobom. Znao je to i Mamić kojeg su oni koji su ga znali pokušavali u to uvjeriti, no ljubomora je bila toliko jaka da je bio uvjeren da su oni prevarili sve oko sebe.
(...)
Umirovljeni policajac Mamić je nedavno izašao iz istražnog zatvora gdje je proveo više od mjesec dana nakon što je u siječnju ove godine bio priveden i zatvoren zbog obiteljskog nasilja. Tada je prijetio svojoj supruzi i kćerki, a suprugu je i fizički napao lakše je ozlijedivši te je u zid pokraj njene glave, kako bi je preplašio i vjerojatno naveo da mu kaže s kim ga vara, ispalio hitac iz pištolja kojeg je legalno posjedovao.
U ovom članku, koji je prenijelo više medija (1, 2), Mamićev pucanj na suprugu opisan je kao pokušaj da je “preplaši i vjerovatno navede da mu kaže s kim ga vara”. Porodično i partnersko nasilje je, tako, predstavljeno kao bezmalo “svrsishodna” aktivnost, o čijem je cilju legitimno spekulisati, čime se implicitno opravdava postupak nasilnika. Porodično nasilje relativizuje se i u drugim člancima u kojima je, između ostalog, opisano i kao “divljanje” i “nesuglasice sa suprugom”.
Stavljanje spekulacija o navodnoj vanbračnoj aferi u prvi plan pri izvještavanju o pokušaju ubistva u Trogiru podstaklo je pojedine čitatelje/ke i korisnike/ce društvenih mreža da u komentarima ispod članaka krive suprugu za pokušaj ubistva i porodično nasilje, a neki/e čak i otvoreno podržavaju počinioca i pozivaju na njeno ubistvo.
Komšijski hvalospjevi nasilniku
Kako to često biva u izvještajima o zločinima koji podrazumijevaju i partnersko nasilje ili nasilje u porodici, mediji su ubrzo nakon incidenta počeli prenositi izjave Mamićevih “šokiranih” prijatelja, poznanika i komšija. U ovim člancima Mamić se predstavlja u uglavnom pozitivnom svjetlu, čak do te mjere da se opisuje kao “čovjek za primjer” koji je “sve radio po slovu zakona”, a za njegove postupke pokazuje se razumijevanje ili čak nudi opravdanje. Prenošenje pozitivnih mišljenja osoba bliskih nasilnicima osumnjičenim za teška krivična djela u medijima je obično “rezervisano” upravo za rodno zasnovano nasilje, to jest za slučajeve u kojima su žrtve partnerice ili članovi/ce porodice osumnjičenog. Rijetko se dešava da se na taj način “izvještava” o počiniocima drugih krivičnih djela, čime se podržava štetni stereotip o porodičnom/partnerskom nasilju kao o “privatnoj stvari” ili čak kao o prihvatljivom ponašanju ukoliko za njega postoje “opravdani razlozi”.
Pozivajući se na izjave Mamićevih prijatelja i poznanika, članak koji je objavio portal 24sata, a prenio niz drugih medija, opisuje osumnjičenog kao “pobožnog čovjeka kojem je brak svetinja” i policajca koji je bio “za primjer drugima”.
Kako doznajemo, svemu je 'kumovala' ljubomora. Naime, Branko, inače bivši policajac, bio je uvjeren da ga supruga vara s 32-godišnjakom, iako nas dobro upućeni izvori uvjeravaju da je to malo vjerojatno.
Kažu nam kako je njihov odnos bio platonski. Kako se J.M. bavio ribarenjem, znao bi joj javiti da će joj donijeti ribu, a Brankova supruga bi napisala: 'Hvala' i stavila emotikon srca.
No, takve poruke za Branka su bile previše jer im je brak posljednjih godina bio ozbiljno uzdrman.
O takvim detaljima Brankov prijatelj Ante ne zna i ne želi govoriti, ali kaže nam kako je Branko bio iznimno pobožan i vjerovao je u instituciju braka želeći sačuvati vlastiti.
- Imaju četiri kćeri i sina. Znam koliko mu je bilo stalo da spasi obitelj. Teško je podnosio činjenicu da mu se brak raspada jer je bio vrlo pobožan i obitelj mu je bila svetinja. Obuzimala bi ga ljubomora. Govorio sam mu da se makne od svega, satima smo znali pričati. Ipak, teško je razumjeti da je baš morao ovako reagirati. Bio je izgubljen nakon izlaska iz istražnog zatvora, morao je naći negdje smještaj jer je dobio zabranu prilaska supruzi, ali govorio je kako će prodati tu kuću u kojoj su živjeli i da će svatko sebi nešto uzeti. Činilo se da će biti dobro, stvarno sam vjerovao u to – govori nam Ante.
(...)
I sam Branko, koji je u policijsku mirovinu otišao prije 10-ak godina, bavio se građevinom. Kažu nam da mu u posljednje vrijeme posao nije išao najbolje, da su mu mnogi ostajali dužni zbog čega je sve teže poslovao. Uvjereni su i da ga je i to, uz sumnju na aferu svoje supruge, prilično pogađalo. Kao policajac bio je, tvrde nam mještani, za primjer drugima.
- Bio je dobar policajac, uvijek pravedan i sve je moralo biti po slovu zakona. Takvoga ga ja pamtim. Bio je markantan, bio je pojava i autoritet. Da bi mogao ovako nešto napraviti ne mogu vjerovati ni sam – kažu nam mještani.
Zbog obiteljskog nasilja uhićen je u siječnju. Verbalno i fizički napao je suprugu nanijevši joj lakše tjelesne ozlijede. Također, u žaru ludila je u pod, u smjeru njezinih nogu, ispalio hitac iz pištolja.
On se tada branio da je pištolj sam opalio, da nije bio zakočen te da ga je nedavno upotrijebio u žaru svadbenog slavlja.
Opisivanje osobe osuđene za porodično nasilje kao nekoga ko je “vjerovao u instituciju braka želeći sačuvati vlastiti”, predstavljanje nasilja kao “raspadanje braka” i isticanje navodne pobožnosti osumnjičenog posebno je problematično ukoliko uzmemo u obzir da su upravo društvena stigmatizacija razvoda i pritisak da se brak “očuva” po svaku cijenu među razlozima zbog kojih neke žene ostaju u partnerskim odnosima u kojima trpe nasilje.
Još jedan od čestih postupaka kada je riječ o partnerskom i/ili rodno zasnovanom nasilju jeste traženje opravdanja za nasilje u problemima s mentalnim zdravljem. Tako se za Mamićevo pucanje na suprugu navodi da se desilo “u žaru ludila”, a u člancima niza portala prenijeta je i izjava jednog od mještana da je Mamić “pukao” (1, 2). Osim što korištenje takvog kolokvijalnog i uvredljivog izraza nije primjereno u medijskim izvještajima, na taj se način nasilje inherentno povezuje s mentalnim bolestima, što doprinosi dodatnoj stigmatizaciji i diskriminaciji ljudi koji pate od mentalnih bolesti. Detaljnije o tome pisali smo u analizi medijskog izvještavanja o masovnom ubistvu u Beogradu, koju možete pročitati ovdje.
Kako profesionalno i obzirno izvještavati o osjetljivim temama?
U Kodeksu za štampu i online medije Vijeća za štampu BiH navodi se:
Novinari i urednici pokazat će poseban oprez prema žrtvama i/ili svjedocima u izvještavanju o istragama i sudskim procesima u slučajevima ratnih zločina, seksualnih delikata, vršnjačkog nasilja i nasilja u porodici, a naročito ne smiju otkrivati njihov identitet.
Agencija UN Women je 2016. godine objavila Istraživanje o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju na ženama u Bosni i Hercegovini u kojem su, između ostalog, naveli preporuke za medije u vezi s izvještavanjem o rodno zasnovanom nasilju. U njima se medijima preporučuje da:
6. proaktivnije se bave temom nasilja nad ženama, ne oslanjajući se isključivo na informacije koje obezbijede policijski izvori ili nevladine organizacije iz te oblasti, na taj način da češće rade analitičke priloge koji će tretirati te teme i pozivati i nadležne institucije na djelovanje;
(...)
13. žene koje su preživjele nasilje ohrabre, kroz analitičko izvještavanje ili pažljivim ličnim pristupom, da snažnije progovore o nasilju;
14. više uključe stručnjake iz različitih oblasti, daju prostora sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima, ali ne isključivo odvojeno od tekstova ili priloga o primjerima počinjenog nasilja;
15. u izvještajima češće naglase i podsjete na kazne koje slijede za osobe koje počine nasilje;
16. izbjegavaju indirektno davanje razloga i opravdanja za nasilje na taj način da ženi dodjeljuju isključivo ulogu supruge , partnerice u emotivnoj vezi i slično, odnosno da izbjegavaju stereotipne rodne uloge;
17. izbjegavaju bombastične naslove i korištenje senzacionalističkih riječi poput „šokantno”, „brutalno” ili „stravično”;
(...)
19. nasilje nad ženama i nasilje u porodici ne tretiraju kao nesretan slučaj ili tragediju nego kao društveni problem;
20. aktivnije razmjenjuju informacije s vladinim i nevladinim sektorom u oblasti borbe protiv rodno zasnovanog nasilja nad ženama, a u izvještavanju budu svjesniji da, osim informativnog karaktera, mogu da djeluju i edukativno
Iako je nasilje u porodici prethodilo pokušaju ubistva u Trogiru 29. juna, mnogi mediji su ga spomenuli tek usput, fokusirajući se više na gradske glasine i spekulacije. I sam je pokušaj ubistva u nekim slučajevima relativiziran, a kao “uzrok teškog ranjavanja 32-godišnjeg muškarca” navedena je “ljubomora”.
Od iznimne je važnosti da mediji izvještavanju o nasilju pristupe odmjereno i profesionalno, sa suosjećanjem i poštovanjem prema onima koji su ga pretrpjeli, i bez senzacionalizma.
No, čini se da neprofesionalno medijsko izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju u našem regionu nije izuzetak, nego, nažalost, ostaje pravilo. U analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje, ovdje i ovdje ukazivali smo na iste ili slične probleme pri medijskom izvještavanju o drugim slučajevima rodno zasnovanog, porodičnog i/ili partnerskog nasilja.
(Raskrinkavanje.ba)