Foto: Raskrinkavanje.ba
Raskrinkavanje čitateljima i čitateljicama u sklopu prebunking serijala “Rasvjetljavanje” nastoji ukazati na dezinformacije i manipulativne narative o određenim događajima prije nego što se pojave u javnom prostoru. Uoči obilježavanja Međunarodnog dana žena 8. marta 2025. godine, pisali smo o dezinformacijama i teorijama zavjere koje kruže u javnom prostoru o ovom prazniku i feminizmu, kao i o dezinformacijama koje targetiraju žene.
“Rasvjetljavanje”: Koje se dezinformacije o feminizmu i 8. martu iznova vraćaju?
U ovoj analizi donosimo pregled historijskih činjenica o feminizmu kao društvenom i političkom pokretu i Međunarodnom danu žena.
Šta je feminizam i zbog čega se obilježava Međunarodni dan žena?
Kako je objašnjeno u prethodnoj analizi, na društvenim mrežama širile su se tvrdnje da su feminizam kreirali zlonamjerni moćnici s ciljem uništenja porodice. To nije tačno.
Feminizam je uvjerenje i zagovaranje socijalne, ekonomske i političke ravnopravnosti spolova. Termin “feminizam” prvi je put upotrijebio francuski filozof Charles Fourier 1837. godine, ali značenje koje nosi danas dobio je tek krajem 19. stoljeća.
Iako su kroz dugu historiju zabilježeni mnogi slučajevi borbe za prava žena – od drevnog Rima do srednjovjekovne Francuske – smatra se da je historija modernog feminizma, odnosno moderne borbe za prava žena, počela krajem 18. stoljeća u Evropi. Žene u evropskim društvima, kao i u većini društava kroz historiju, nisu imale pravo na obrazovanje, posjedovanje ili upravljanje imovinom, učestvovanje u javnom životu, pa čak ni prava da kontrolišu vlastitu djecu bez muževe dozvole. Do kraja 19. stoljeća u pojedinim dijelovima Njemačke muževi su imali zakonsko pravo da doslovno prodaju svoje supruge. U ovakvoj društvenoj atmosferi započele su debate o pravima i društvenom položaju žena, koje su se nakon nekog vremena pretvorile u sufražetski pokret koji je djelovao u SAD-u i zemljama zapadne Evrope u 19. stoljeću. Ovaj pokret, koji se smatra prvim valom feminizma, bio je fokusiran na prava žena da glasaju i posjeduju i upravljaju imovinom. Nakon nekoliko decenija borbe za ova prava, početkom 20. stoljeća sufražetkinje su izdejstvovale pravo na glas u SAD-u i značajnom broju evropskih zemalja (link).
Drugi val feminizma odvijao se ‘60-ih i ‘70-ih godina u SAD-u i njegove predvodnice zalagale su se za ravnopravnost na radnom mjestu, izbacivanje rodnih stereotipa iz javnog diskursa i zaštitu od seksualnog nasilja. Treći val počeo je ‘90-ih godina s ciljem da se osvrne na propuste prvog i drugog vala, koji su bili velikom dijelom predvođeni i usmjereni na probleme bijelih žena višeg socioekonomskog položaja.
Smatra se da je četvrti val feminizma počeo prije 10-ak godina i manifestuje se kroz diskurs o seksualnom nasilju i body shamingu (posramljivanju na osnovu fizičkog izgleda) koji se odvija značajnim dijelom na društvenim mrežama. Okosnica četvrtog vala feminizma su pokreti poput #metoo, koji su za cilj imali pomoć žrtvama seksualnog nasilja i privođenje počinitelja takvih zločina pravdi.
Feminizam je vrlo širok društveni i politički pokret, ideologija i filozofija, i unutar njega postoji niz različitih pravaca i škola mišljenja, kao i pregršt različitih stavova, pristupa i tumačenja. Ipak, sasvim sigurno ga nisu “kreirale” tajne i zlonamjerne elite s ciljem uništenja porodice. Riječ je o pokretu koji se zalaže za prava i slobode i koji se organski razvijao stoljećima.
Kada je riječ o Međunarodnom danu žena, koji se obilježava 8. marta, ovaj praznik ima korijene u radničkim pokretima s početka 20. stoljeća. U New Yorku je 1908. godine 15.000 žena marširalo ulicama zahtijevajući bolje plate, kraće radno vrijeme i pravo da glasaju, a godinu kasnije, američka Socijalistička partija započela je obilježavanje Nacionalnog dana žena. Ideju da se ovaj praznik obilježava širom svijeta prva je predložila komunistička aktivistica i zagovornica prava žena Clara Zetkin te je Međunarodni dan žena 1911. godine prvi put obilježen u Austriji, Danskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Prvobitno, ovaj praznik nije bio vezan za neki specifičan datum. Obilježavanje Dana žena 8. marta poteklo je od štrajka koji su 1917. godine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, započele žene u Rusiji zahtijevajući “mir i hljeb”. Četiri dana kasnije, nakon što su se štrajku pridružile mase ljudi, ruski car bio je prisiljen da abdicira, a nova vlada dala je ženama pravo glasa (link). Od 1921. godine, Međunarodni dan žena počeo se obilježavati 8. marta. Ujedinjene nacije počele su ga obilježavati 1975. godine.
Svrha obilježavanja ovog praznika jeste osnaživanje žena i borba za njihova prava, i nema nikakve veze s “uništavanjem porodice”. Osim što su netačne, ove tvrdnje imaju vrlo mizogine konotacije. Insinuiraju da funkcionalna porodica zahtijeva da žene budu obespravljene, bez slobode da odlučuju o vlastitim životima i tijelima i imaju aktivnu ulogu u javnoj sferi ili na radnom mjestu.
Širenje ovih teorija zavjere ima za cilj predstavljanje aktivistica, ili bilo koje žene koja se bori za svoja prava i/ili prava drugih žena, kao zlonamjernih učesnica neke globalne zavjere protiv čovječanstva. Svrha ovog narativa je, na koncu, da se žene ušutkaju i pacificiraju, čak i kada se suočavaju s nepravdom i ograničavanjem stečenih prava i sloboda.
Dezinformacije koje targetiraju žene i činjenice
Kako je objašnjeno u našoj prethodnoj prebunking analizi o dezinformativnim narativima koji targetiraju borbu za ženska prava ili su usmjereni protiv žena, u prethodnim godinama u više smo navrata pisali o dezinformacijama o ženskom zdravlju, najčešće reproduktivnom.
Tvrdilo se da je mamografija “najveći organizovani zločin protiv žena” te da uzrokuje rak dojke. Riječ je o netačnim i opasnim tvrdnjama. Kako je objašnjeno u analizi Raskrinkavanja ovdje, mamografija je rendgenski snimak grudi koji se koristi kako bi se detektovale eventualne promjene u tkivu dojke. Na taj način moguće je otkriti maligne promjene, odnosno rak dojke, prije nego što se pojave ikakvi simptomi. Prilikom mamografije žene jesu izložene malim dozama ionizirajućeg zračenja, ali generalno se smatra da je rizik od bilo kakvih ozbiljnih zdravstvenih posljedica od njega vrlo mali te da su koristi znatno veće od rizika. Brojna istraživanja pokazala su da redovni mamografski skrining programi pozitivno utječu na smanjenje incidencije raka dojke, kao i na stopu smrtnosti od ove bolesti (1, 2, 3, 4).
Dezinformacije o opasnostima vakcina protiv HPV-a također su se dijelile na društvenim mrežama, kao i na pojedinim portalima. Za njih se tvrdilo da uzrokuju ozbiljne zdravstvene posljedice i smrt. Kako je objašnjeno u analizi Raskrinkavanja objavljenoj 4. februara 2022. godine, HPV vakcine nisu smrtonosne, a većina tvrdnji o teškim nuspojavama su netačne.
Naime, kako sam naziv govori, riječ je o vakcinama protiv infekcije najučestalijim i najopasnijim tipovima humanog papiloma virusa (HPV). Ovaj virus može dovesti do raka grlića materice. Iako su redovni ginekološki pregledi i papa brisevi dobar način prevencije, vakcinacija protiv HPV-a također predstavlja dodatnu zaštitnu mjeru. U Velikoj Britaniji, Australiji i skandinavskim zemljama, gdje se HPV vakcine godinama koriste, proteklih decenija zabilježen je značajan pad incidence raka grlića materice (link).
Raskrinkavanje je u martu 2022. godine pisalo o Facebook stranicama koje vodi udruženje povezano s američkom antiabortus organizacijom “Heartbeat International”, na kojima se nastoji utjecati na javno mnijenje u pogledu abortusa i obeshrabriti žene koje razmišljaju o ovoj opciji. Dio taktike odvraćanja, kako smo zabilježili u našoj analizi, jeste širenje dezinformacija o njegovim posljedicama na fizičko i mentalno zdravlje žene. Tvrdilo se da abortus povećava rizik od raka dojke, kao i da smanjuje mogućnost za zdravu trudnoću kasnije. Također se navodilo da abortus dovodi do posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije kod velikog broja žena.
Tvrdnja da abortus povećava rizik od raka nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Postoji teoretska mogućnost da bi zbog komplikacija prilikom izvođenja abortusa moglo doći do oštećenja na materici koji bi mogli otežati trudnoću ili pokušaj začeća kasnije, no u praksi se to gotovo ne dešava. Tek oko 0,5% abortusa rezultira komplikacijama.
Abortus definitivno može izazvati jake emotivne reakcije kod određenog broja žena. Ipak, emotivne posljedice nakon abortusa vrlo su individualne i ne postoje dokazi da je ovaj postupak inherentno povezan s dijagnozama poput PTSP-a i kliničke depresije (link).
Žene u Bosni i Hercegovini imaju zakonom zagarantovano pravo da po vlastitom izboru prekinu trudnoću do njene desete sedmice (link, link). Ipak, pristup ovoj zdravstvenoj usluzi je neravnomjeran i otežan za mnoge grupe žena u BiH, što je detaljno opisano u publikaciji “Istraživanje o regulaciji, dostupnosti i praksi abortusa u Bosni i Hercegovini”, koju je 2023. godine objavio Sarajevski otvoreni centar.
Raskrinkavanje će se i u budućnosti baviti istraživanjem dezinformacija o feminizmu i borbi za ženska prava, ali i svim vrstama rodno zasnovanih dezinformacija koje se usmjeravaju prema ženama ili koje targetiraju žene na neki način.
(Raskrinkavanje.ba)