Foto: Raskrinkavanje.ba
Raskrinkavanje je tokom prethodnih izbornih kampanja u više navrata pisalo o intervjuima kojima je jedina svrha promocija kandidata/kinja. Jedan takav intervju, bez kritičkog pristupa i “teških” pitanja, objavljen je 17. septembra 2024. godine u podcastu portala Vijesti (.ba). Gost podcasta bio je Đani Rahimić, nosilac liste Koalicije za Mostar. Iako je u emisiji najavljen kao kandidat za gradonačelnika, Rahimić je zapravo kandidat za Gradsko vijeće Mostara.
Skoro sat dug razgovor prošao je bez ijednog “nezgodnog” pitanja i Rahimiću je poslužio kao prilika da se promoviše u najboljem svjetlu. Naslov intervjua na YouTube kanalu ovog medija (arhivirano), ali i naslov članka na portalu Vijest (.ba), daje naslutiti da se radi o predizbornom predstavljanju.
Đani Rahimić: Ovo je plan za Mostar budućnosti!
Intervju je objavljen na YouTubeu uz hashtag “lokalnizibori2024”, a na portalu u kategoriji “Podcast”. Sam ton intervjua mogao se naslutiti već na početku razgovora. Novinar ga je otvorio sljedećim pitanjem:
Kada Mostarce pitate za Đanija Rahimića, prva asocijacija je Fortica. To je, za one koji ne znaju, jedno brdo iznad Mostara, koje je bilo onako zapušteno, sa jednim starim bunkerom iz Drugog svjetskog rata. Sada je, uz Stari most, čini mi se, ako ništa, mjesto koje se najviše fotografiše u Mostaru, a vjerojatno je tu negdje i sa brojem turista. Pa, evo, volio bih za početak da čujem, i da čuju naši posjetioci: kako je došla ta ideja?
Rahimić je predsjednik Brdsko-biciklističkog udruženja MTBA iz Mostara i inicijator i pokretač uređenja izletišta na Fortici. Prvim pitanjem, kandidatu je dat prostor da sebe predstavi u pozitivnom svjetlu – kao neko ko je društveno angažovan.
Nakon uvoda, novinar je naveo neke osnovne podatke iz sagovornikove biografije i pružio mu priliku da se predstavi publici. Od Rahimića su gledatelji/ke tako saznali/e da je završio Građevinski fakultet i doktorirao, da je bio “đak generacije” i počeo raditi još kao student, da je asistent na fakultetu te da je oformio projektni biro koji zapošljava 15 inženjera.
Nije neuobičajeno da novinar otvori intervju blokom “laganijih” pitanja kako bi opustio sagovornika, da bi kasnije uslijedili i blokovi “nezgodnijih” pitanja. No, u slučaju ovog intervjua, ona su jednostavno izostala. U ovom dijelu razgovora, novinar je postavio pitanja o iskustvima rada s mladima, odnosu učenika prema autoritetima i, u 15. minuti, prešao na drugu temu. Tada prvi put spominje činjenicu da Rahimić obnaša funkciju direktora JP Komunalno. U ovom segmentu intervjua, novinar je opet izabrao laganija pitanja, bez kritičkog pristupa, i Rahimiću opet “nabacio loptu” da se predstavi u najboljem svjetlu.
E, sad, ja znam da je kod nekih ljudi bilo rezerve kada se ime Đanija Rahimića spominjalo kao direktora, s obzirom na ovo da imate i uspješnu privatnu kompaniju i da imate to udruženje, da se brinete o svemu ovome što je napravljeno gore na Fortici, pa im je bilo čudno na način da kažu: “Pa dobro, koji je sad motiv, što bi se neko prihvatio ovoga?” To je, realno, gradski problem, možda i broj jedan u jednom momentu bio.
U odgovoru je kandidat naveo da njegov trud oko uređenja Fortice nije prošao nezapaženo te da mu je zbog toga i ponuđena ova funkcija
Oni su više cijenili taj entuzijazam i tu nekakvu maštovitost, ideje, spremnost i požrtvovnost, jer to je posao koji treba volit’. Ako se želi raditi onako kako bi trebalo, vi morate to da volite. Znači, jednostavno se ne može raditi kao svakodnevni posao, jer, u biti, po zakonu, direktori nemaju radno vrijeme, dakle, oni moraju non-stop biti na raspolaganju, i to jednostavno, mislim da vrlo malo ljudi se i želi prihvatiti ozbiljno da to radi.
Novinar i u nastavku intervjua, na isti način, bez kritičkog osvrta, daje sagovorniku priliku da se predstavi na najbolji način.
Kakve ste rezultate, po Vašem mišljenju, ostvarili u toku ovog mandata na čelu preduzeća?
Rahimić je ovu priliku iskoristio da se pohvali uloženim naporima u ujedinjenju poduzeća koja se bave prikupljanjem otpada, kao i svojim učešćem u tome. Kao najveći rezultat naveo je početak odvajanja otpada koji se može reciklirati.
Nastavak intervjua, odnosno dio gdje Rahimić objašnjava svoje motive ulaska u politiku, donio je slična pitanja, nakon kojih je kandidat pozitivno govorio o SDA, čiji je član. Uslijedila je serija uopštenih pitanja koja su karakteristična za predizborna predstavljanja, kao što je, recimo, šta je kandidatov “plan za Mostar”; zatim nešto konkretnija pitanja o planovima za Aerodrom Mostar, deponiju Uborak, pitanja o podsticajima u oblasti turizma, privlačenju investicija, gdje vidi Mostar za deset godina i slično.
Kakav (ne) treba biti intervju?
Raskrinkavanje je u više navrata pisalo o upotrebi intervjua – ozbiljne novinarske forme – u svrhu političke promocije (1, 2, 3). O ovom fenomenu pisali smo i u jednoj od analiza serijala “Rasvjetljavanje”, gdje smo naveli neke od karakteristika ovakvih intervjua.
Stvarni mediji, ali i anonimni portali, koriste intervjue na način da krše najprije etičke i profesionalne norme i standarde, a time i propise i kodekse o predstavljanju političkih subjekata i medijskom izvještavanju generalno. Takvi intervjui najčešće nemaju objektivan pristup, kritička i "teška" pitanja, te služe isključivo kao platforma za promociju kandidata/kinja na izborima.
Ovakve pojave štete kredibilitetu medija koji ih objavljuju, kao i kvaliteti medijskog sadržaja generalno, dok istovremeno dijelom utiču i na odluke glasača/ica. U njima se često govori o dobrim potezima i aktivnostima kandidata/kinja čiji se rad hvali, dok se sve manjkavosti rada uopšte ne spominju, što može uticati i na stvaranje lažne slike o nekome u javnosti, a u konačnici, i neinformisanog glasa na izborima.
Kako smo naveli u spomenutoj analizi, pravila o predstavljanju kandidata/kinja i izvještavanju o izbornim temama u medijima određena su Pravilnikom o medijskom predstavljanju političkih subjekata, kojim se pobliže uređuje primjena odredbi Poglavlja 16 Izbornog zakona BiH.
Prema spomenutom pravilniku i zakonu, mediji su dužni da poštuju pravila predizborne kampanje te druge odredbe i principe Regulatorne agencije za komunikacije i Vijeća za štampu u BiH, koji regulišu rad medija i definišu pravila za objavu medijskog sadržaja.
U istoj analizi osvrnuli smo se i na to kakav bi zapravo trebao biti intervju.
Dobra praksa provođenja intervjua ustvari podrazumijeva dobru pripremu, pažljivo biranje sagovornika/ce, postavljanje jasnih pitanja, objektivnost te sudjelovanje u razgovoru na način koji podrazumijeva aktivno slušanje sagovornika/ce i postavljanje potpitanja. Govoreći o osnovnim pravilima, Mediacentar u članku iz 2004. godine navodi da dobra priprema novinara stavlja u ravnopravan položaj sa sagovornikom te da se time znatno smanjuje šansa da intervju završi samo kao jeftin publicitet za njegovog sagovornika.
Novinar je, kako se navodi, predstavnik publike i treba postavljati pitanja kakva bi postavila publika. Neprijateljski stav ili pretjerana naklonost spram sagovornika mogu doprinijeti urušavanju povjerenja publike. Stoga, objektivnost novinara ima značajnu ulogu u zadovoljenju etičkih standarda. Dodatno, pravila i standardi kvalitetnog intervjua dotiču se i spomenutih regulative i kodeksa, koji ukazuju na isto.
Intervju objavljen u podcastu Vijesti (.ba) ima spomenute kvalitete, koje ne odlikuju dobar intervju. Teška pitanja su izostala – umjesto toga, intervju obiluje nizom uopštenih pitanja koja sagovorniku daju prostor za ličnu promociju. Novinar nije ulazio u dublje propitivanje bilo čega što je sagovornik rekao tokom razgovora, što je ostavilo utisak da je nekritički naklonjen sagovorniku i, sveukupno, da je riječ o intervjuu u interesu kandidata, ne publike, u kojem voditelj nema uticaj na ishod.
(Raskrinkavanje.ba)