Foto: Google
Na portalu Glas Srpske je 17. novembra 2025. godine objavljen tekst o tri decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i uspostavljanja novog ustavnog poretka BiH, kao i tri decenije postojanja Ureda visokog predstavnika, opisanog kao “nametnuta kolonijalna uprava”. Tvrdi se da je predstojeći period prelomni i da ga treba iskoristiti za “ukidanje protektorata“ i povratak “izvornom Dejtonu” iz 1995. godine.
Navedeno je i da je uloga visokog predstavnika u Aneksu 10 prvobitno definisana kao nadzorna i savjetodavna, uz obavezu održavanja kontakta s domaćim stranama i pružanja smjernica. Tvrdi se, međutim, da je ta uloga kasnije promijenjena, posebno nakon Bonske konferencije 1997. godine, kada su uvedena tzv. bonska ovlaštenja koja omogućavaju nametanje zakona, ustavnih izmjena i smjenu izabranih funkcionera, bez prava na žalbu.
Prelomni momenat, barem za Republiku Srpsku, bilo je imenovanje današnjeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, za kojeg se, osim što se tvrdi da je “njemački diplomata”, navodi i da nema rezoluciju (op.a. o imenovanju) Vijeća sigurnosti UN-a, “kako to nalaže Dejton”:
Kap koja je prelila čašu, doduše samo u Srpskoj, bila je odluka da na poziciju visokog predstavnika imenuju njemačkog diplomatu Kristijana Šmita i to bez rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN), kako to nalaže i sam Dejton.
Sagovornik Glasa Srpske bio je pravnik Milko Grmuša, koji je mišljenja da stvari treba vratiti u “dejtonski kontekst”, ustvrdivši da OHR i Vijeće za implementaciju mira (u tekstu PIK) nisu predviđeni Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma:
Pravnik Milko Grmuša upozorava da stvari prvo treba vratiti u dejtonski kontekst. OHR, podvlači, nije predviđen Aneksom deset, kao ni famozni PIK, koji je protivpravno izmislio tzv. "bonska ovlašćenja".
Grmuša je izjavio da se uloga visokog predstavnika treba vratiti na okvir iz Aneksa 10, kojim je predviđen nadzor civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma. Smatra da bi njegov posao trebalo da bude usklađivanje domaćih propisa i prakse s međunarodnim pravnim standardima, bez korištenja širokih ovlaštenja. Predložio je ukidanje PIC-a, poništavanje “bonskih ovlaštenja” i gašenje OHR-a, uz to da visokog predstavnika imenuje Vijeće sigurnosti UN-a iz redova stručnjaka Venecijanske komisije, koja bi mu pružala i stručnu podršku.
Zatim je ponovio da OHR nije predviđen Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, uz navod da Schmidt nije visoki predstavnik u BiH:
Za "Glas" je istakao da je visoki predstavnik, šta god ko o njemu mislio, dio Aneksa deset Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali OHR nije.
Sve to je dovelo do toga da Šmit, koji i nije visoki predstavnik, dopusti sebi da nameće zakone, odnosno da je samo važno da se poštuje on kao da je faraon.
Milko Grmuša ustvrdio je i da je Venecijanska komisija 2004. godine rekla da je “sistem” OHR-a nedopustiv:
Uprkos pojedinim naginjanjima Venecijanska komisija, koja je savjetodavno tijelo Savjeta Evrope, sačinjeno od stručnjaka iz oblasti ustavnog prava, je prva rekla još 2004. godine da je sistem OHR-a nedopustiv.
- Prije njih to niko nije smio reći. Na osnovu te ocjene Savjet Evrope je iste godine usvojio rezoluciju u kojoj je to konstatovano. Dakle, 20 i više godina kasnije je krajnje vrijeme da modernizujemo sadržaj, ne mijenjajući ni slovo Dejtona. Možemo imati visokog predstavnika još neko vrijeme, neka ga predlaže Venecijanska komisija od strane svojih najboljih pravnika, pomaže mu savjetima i neka se polako koristi taj mehanizam dok mi idemo ka EU - rekao je Grmuša.
Šta su činjenice?
Ured visokog predstavnika (OHR) je ad hoc međunarodna institucija uspostavljena nakon što je potpisan Opšti okvirni sporazum za mir u BiH (Dejtonski sporazum) 1995. godine. Vodi ga visoki predstavnik, čija je funkcija uspostavljena u skladu s Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma. Ured nadgleda i osigurava implementaciju civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini.
Milko Grmuša, pravnik i bivši odbornik u Skupštini grada Banjaluka, u izjavi za Glas Srpske ne spori da je funkcija visokog predstavnika predviđena Dejtonskim sporazumom, no osporava da je sporazum predvidio osnivanje Ureda visokog predstavnika.
U Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma nije specifično definisano osnivanje Ureda visokog predstavnika u BiH. Međutim, Ured se spominje u članku III, stavu (4) Aneksa 10, u kojem su definisani imunitet i privilegije Ureda visokog predstavnika:
Privilegije i imuniteti dodjeljuju se na sljedeći način:
Strane će dati Uredu visokog predstavnika i njegovim prostorijama, arhivi i drugoj imovini iste privilegije i imunitete koje uživaju diplomatska misija i njene prostorije, arhiva i druga imovina prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
Na stranici OHR-a potvrđeno je da prema Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir taj ured ima status diplomatske misije u Bosni i Hercegovini.
Vijeće za implementaciju mira i njegov upravni odbor nisu spomenuti u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ali su definisani u zaključcima Londonske konferencije o provedbi mira, koja je održana između okončanja pregovora u Daytonu (21. 11. 1995) i zvaničnog potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995. godine.
Prema tome, iako nije klauzulom određeno osnivanje Ureda visokog predstavnika, u Dejtonskom sporazumu jeste predviđeno da budući ured uživa status, privilegije i imunitet diplomatskih misija definisanih Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima.
Dayton, Vijeće sigurnosti i imenovanje visokog predstavnika
Procedura imenovanja visokog predstavnika nije propisana Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. U praksi, imenovanje visokog predstavnika u BiH vrši Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira. Za njegovo imenovanje nije potrebna potvrda u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a. O netačnim tvrdnjama da je takva potvrda potrebna pisali smo u nedavno objavljenoj analizi.
Vijeće sigurnosti UN-a ne imenuje visoke predstavnike
Istina je da Vijeće sigurnosti nije “potvrdilo” imenovanje Christiana Schmidta, baš kao i jednog od njegovih prethodnika, Christiana Schwarza-Schillinga, to jest nije u posebnoj rezoluciji izrazilo saglasnost s odlukom o njegovom imenovanju koju je donio Upravni odbor PIC-a. No, takav izraz podrške Vijeća sigurnosti nije pravno neophodan za stupanje na snagu odluke Upravnog odbora PIC-a o imenovanju visokog predstavnika.
“Potvrda” u rezoluciji UN-a nije neophodna za imenovanje visokog predstavnika
Ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira imenovali su Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika u BiH 27. maja 2021. godine.
Mišljenje Venecijanske komisije o ovlastima visokog predstavnika
Grmuša tvrdi da je Venecijanska komisija 2004. godine ustvrdila da je “sistem” OHR-a nedopustiv. Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Evrope, sastavljena od nezavisnih stručnjaka iz oblasti ustavnog prava, koja daje stručna, ali neobavezujuća mišljenja. Bosna i Hercegovina primljena je u Vijeće Evrope tek 2002. godine.
U mišljenju Venecijanske komisije o pitanju ovlasti visokog predstavnika iz 2005. godine, koje je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope zatražila u Rezoluciji 1384, ne tvrdi se izričito da je “sistem” OHR-a nedopustiv. U zaključku, koji obrađuje pitanje ovlasti visokog predstavnika, a ne OHR kao instituciju, istaknuto je da je korištenje “bonskih ovlasti” bilo korisno i neophodno za BiH i njene građane nakon rata. No, također se naglašava da njihova primjena bez pravnog postupka i sudske kontrole nije u skladu s demokratskim principima i da s vremenom postaje sve manje opravdana.
100. Komisija cijeni činjenicu da je korištenje “bonskih ovlasti” od visokog predstavnika bilo korisno za Bosnu i Hercegovinu i njene građane, te da je bilo neophodno nakon krvavog rata. Međutim, ova praksa ne odgovara demokratskim principima kada se provodi bez pravičnog postupka i mogućnosti sudske kontrole. Njeno opravdanje postaje sve upitnije tokom vremena (...).
Zbog toga, Venecijanska komisija preporučuje postepeno ukidanje “bonskih ovlasti” i prelazak na suptilnije, savjetodavne oblike međunarodne podrške, uz transformaciju visokog predstavnika iz donositelja odluka u medijatora, po uzoru na ulogu specijalnog predstavnika EU u drugim državama.
Nešto oštriji stav o usklađenosti ovlasti Ureda visokog predstavnika s demokratskim principima jeste, međutim, izražen u ranije spomenutoj Rezoluciji Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope broj 1384, koja je, podsjetimo, prethodila mišljenju Venecijanske komisije.
13. Obim ovlaštenja OHR-a je takav da on, u suštini, predstavlja najvišu instituciju vlasti u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Skupština smatra da je nespojivo s demokratskim principima da visoki predstavnik može donositi obavezujuće odluke bez odgovornosti za njih, bez obaveze da opravda njihovu validnost i bez mogućnosti pravnog sredstva.
Dakle, mišljenje Parlamentarne skupštine, kao političkog tijela Vijeća Evrope, bilo je da je obim ovlaštenja OHR-a bez pravne kontrole nespojiv s demokratskim principima, pa je zatražila stručno pravno mišljenje Venecijanske komisije.
Širi kontekst Rezolucije 1384
Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope u kojoj je zatraženo pravno mišljenje o ovlastima visokog predstavnika odnosila se na cjelokupnu situaciju u vezi s Ustavom BiH i potrebnim reformama, kako bi se BiH uskladila s fundamentalnim principima Vijeća Evrope. Pitanje visokog predstavnika samo je dio te šire teme ustavnih promjena u zemlji.
Parlamentarna skupština je još 2002. godine, u Mišljenju o aplikaciji BiH za članstvo u organizaciji, ustvrdila da institucije na državnom nivou trebaju jačati u odnosu na institucije na entitetskom nivou. To mišljenje ponovljeno je i u rezoluciji iz 2004, uz poziv političkim akterima u BiH da rade na jačanju državnih institucija, kao i da se konstruktivno uključe u debatu o potrebi ustavnih reformi.
Međunarodna zajednica je u Rezoluciji pozvana da pokaže veće povjerenje u političke lidere Bosne i Hercegovine, ograniči direktne intervencije samo na slučajeve apsolutne nužde i razvije jasnu strategiju za postepeni prenos nadležnosti i povlačenje OHR-a.
U duhu ovih preporuka, međunarodna zajednica (tačnije, politički direktori Upravnog odbora PIC-a) donijela je Agendu 5+2, u kojoj je utvrđeno pet ciljeva i dva dodatna uslova koje BiH treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a. No, fundamentalna politička neslaganja oko pojedinih zahtjeva (naprimjer, rješavanje pitanja raspolaganja državnom i vojnom imovinom) pokazuju da ciljevi i uslovi za zatvaranje Ureda još nisu ispunjeni.
Narativ kojim se osporavaju Ured visokog predstavnika i posebno aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt predstavlja ključni dio političke strategije trenutne vlasti u Republici Srpskoj. Ovaj narativ dodatno je ojačan tokom kampanje za prijevremene izbore - do kojih je i došlo jer je Miloradu Dodiku prestao mandat predsjednika entiteta zbog pravosnažne presude za neizvršavanje odluka visokog predstavnika.
U skladu s navedenim, tvrdnju da Dejtonski sporazum nalaže da se imenovanje visokog predstavnika potvrdi rezolucijom Vijeća sigurnosti, te da Christian Schmidt nije visoki predstavnik, ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
Navode da OHR-a nema u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Istu ocjenu dajemo tvrdnji da je Venecijanska komisija u svom mišljenju ustvrdila da je “sistem” OHR-a “nedopustiv”.
(Raskrinkavanje.ba)