Prodavnice polovne odjeće nisu rijetka pojava, kako kod nas, tako i na zapadu. U posljednje vrijeme ih ima više kao posljedica brze i jeftine mode. Cijene odjeće nisu bile nikad niže i svaka sezona donosi novu kolekciju. Dio prošlih sezona često završava u takvim prodavnicama jer kupci ormare oslobađaju za novu odjeću.
U članku koji je portal “Dobar dan” objavio dva puta u mjesec dana, govori se šta se može kupiti u ovakvim prodavnicama, a šta ne bi trebalo te ko su zapravo kupci. Međutim, naslovi tih članaka navode na drugačiji zaključak.
CITAT: Niko vam ovo neće reći o second hand radnjama: surova istina koju ne znate, a kupujete u njima (2.11.2018. "Dobar dan")
Surove realnost o Second Hand radnjama: Mnogi kupuju ovdje, ali ne znaju pravu istinu (14.12.2018. "Dobar dan")
U članku koji slijedi ne postoji nikakva “surova istina” ili “surova realnost”, već priča da se u prodavnicama polovne odjeće mogu naći dizajnerski komadi odjeće po niskim cijenama.
Dakle, članku postoji i “istina” i “realnost”, ali ni jedna nije surova:
Među narodom često vlada mišljenje da samo oni najsiromašniji kupuju u ovim radnjama. Pretežno ovdje ljudi s novcem kupuju, siromašni i ne ulaze. Očito ne znaju šta mogu ovdje naći, obrazovan čovjek zna da je za 500 dinara original košulju kupio, zna šta je nabavio, drugi ne zna za to.
Dio članka koji je objavio portal “Dobar dan”, ali i mnogi drugi, preuzet je iz teksta koji je objavila “Srbija danas” 2017. godine pod naslovom “KO KUPUJE U SECOND HAND-u: Ljudi stegnu srce i dođu ovde, ali ne znaju pravu istinu!” i govori o tome kako nije riječ o prodavnicama za siromašne.
Zbog činjenice da u članku nema nikakve priče koja bi mogla biti okarakterisana kao surova, svi članci sa naslovima u kojima se tvrdi da postojanje surovosti ocjenjujemo kao klikbejt.
(Raskrinkavanje.ba)