“Tri pitanja” Lidije Gajski - drugi dio

U autorskom članku objavljenom na portalu Logično 28. marta 2020. godine, Lidija Gajski, specijalistica interne medicine iz Hrvatske, postavila je “tri pitanja” vlastima u toj zemlji, osporavajući restriktivne mjere koje su uvedene kako bi se spriječilo širenje bolesti COVID-19. 

Konkretno, doktorica Gajski je pitala “o kakvoj se bolesti radi?”, “koji su točni podaci o broju zaraženih, oboljelih i umrlih?” i “gdje su dokazi o efikasnosti uvedenih mjera?”

Dio tvrdnji iz članka doktorice Gajski smo istražili u ranijoj analizi, gdje smo se bavili nekim od netačnih informacija koje su objavljene na portalu Logično. Konkretno, radilo se o tvrdnjama da su vlasti u Hrvatskoj neopravdano i bez objašnjenja uvele mjere protiv širenja pandemije COVID-19; da je COVID-19 “blaga” bolest sa stopom smrtnosti od 1.4%; te da je 5G tehnologija uticala na smrtnost, za što smo utvrdili da je netačno. 

Isto važi za njene tvrdnje da COVID-19 nije pretjerano zarazna bolest; da epidemiološka situacija u Italiji nije bila u potpunosti izazvana ovom bolešću, te da je bila uslovljena “specifičnostima” te zemlje. Analizu ovih tvrdnji pročitajte na linku ispod.

Pored tvrdnji koje smo istraživali u navedenoj analizi, u nastavku svog članka, doktorica Gajski iznijela je i niz drugih pogrešnih informacija i/ili insinuacija. U ovoj analizi se bavimo dodatnim tvrdnjama koje je objavio portal Logično a koje nisu obuhvaćene prvom analizom.

“COVID-19 je prehlada”

U članku portala Logično, Lidija Gajski je napisala:

Stoga se s pravom postavlja pitanje što je u ovoj prehladi tako posebno da je navelo nadležne na neviđeno uzbunjivanje i rigorozno postupanje, toliko drugačije i potpuno suprotno uobičajenoj ravnodušnosti vezanoj uz prehlade? Moguće je da je i prošlih sezona kružio neki sličan korona virus, ali nije prepoznat jer ga se nije niti tražilo. 

Doktorica Gajski bolest COVID-19 naziva “prehladom” i nije prva koja je opasnost od nove bolesti pogrešno usporedila sa uobičajenim i blažim zarazama, kao što je sezonska gripa. Raskrinkavanje je i ranije pisalo o takvim tvrdnjama, a više o tome pročitajte u analizi na linku ispod.

Bolest koju zovemo prehlada jeste virusna bolest, i nju izazivaju virusi iz više porodica. Najčešći uzročnici prehlade su ljudski rinovirusi, koronavirusi, parainfluenca virusi i adenovirusi. 

Istina je dakle da prehladu može uzrokovati neki od virusa iz grupe koronavirusa. 

Međutim, skupini koronavirusa pripadaju i dosta opasniji virusi, poput SARS-CoV-2, koji izaziva bolest COVID-19. Skupini koronavirusa pripadaju i drugi opasniji mikroorganizmi od onih koji uzrokuju prehladu, kao što su virusi SARS-CoV-1 i MERS-CoV, koji uzrokuju bolesti SARS i MERS. Svjetska zdravstvena organizacija na svojoj stranici kaže:

Koronavirusi su velika porodica virusa koji mogu uzrokovati bolesti u ljudi i životinja. U ljudi, za nekoliko koronavirusa se zna da uzrokuju respiratorne infekcije u rasponu od obične prehlade do težih bolesti kao što su bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS) i teški akutni respiratorni sindrom (SARS). Najnoviji otkriveni koronavirus uzrokuje COVID-19 koronavirus bolest.

Prošlih sezona jesu kružili koronavirusi, kao na primjer onaj koji uzrokuje običnu prehladu. Ali kao što smo već naveli, kružili su i neki opasniji virusi koji uzrokuju teža oboljenja kao što su SARS-CoV-1 i MERS. Epidemija bolesti SARS, koju uzrokuje SARS-CoV-1, je izbila 2003. godine, kada je zabilježeno oko 8.000 slučajeva u 26 zemalja. Svjetska zdravstvena organizacija je procijenila da je stopa smrtnosti za tu bolest između 14% i 15%. Epidemija MERS-a je izbila 2012. godine, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 35% pacijenata koji su bolovali od MERSa preminulo. Prema članku magazina Health od 20. aprila, prehlada obično ne uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su upala pluća, bakterijske infekcije, hospitalizacije ili smrt.

“Hrvatska je imala najstrože mjere u svijetu” 

Doktorica Gajski se također pita da li je upotreba respiratora u bolnicama u Hrvatskoj porasla ove sezone u poređenju sa prosjekom i zašto je Hrvatska “najstrožije” reagovala na pandemiju. 

Zanima me koliko je ovih dana više teških bolesnika u jedinicama intenzivne skrbi; je li korištenje respiratora veće nego obično u ovo doba godine? Hrvatska medicinska struka i politika dužna je još odgovoriti i na pitanje zašto je baš Hrvatska, prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, prva na svijetu po indeksu strogoće uvedenih mjera (najrigoroznije u odnosu na broj zaraženih).

Raskrinkavanje je kontaktiralo Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske sa upitom o broju respiratora koji su na raspolaganju u bolnicama u toj zemlji, te o broju pacijenata koji koriste respirator (uključujući i COVID-19 pacijente). Do objave ove analize nismo dobili odgovor na upit, te ćemo ga uvrstiti u analizu naknadno.

Doktorica Gajski se pozvala na Istraživanje Univerziteta u Oksfordu, koje je navodno pokazalo da je Hrvatska imala najstrožije mjere protiv COVID-19 pandemije u svijetu, u vrijeme kad je tekst objavljen. 

Na “indeksu strogoće” praćenja odgovora vlada u svijetu na pandemiju, kojeg ažurira Univerzitet u Oksfordu, Hrvatska jeste spadala u grupu zemalja sa najstrožim mjerama 28. marta 2020. godine. “Indeks strogoće” kombinuje broj uvedenih mjera i broj oboljelih u datom momentu i na osnovu toga određuje koliko su mjere stroge. 

Hrvatska je 28. marta imala “nivo strogoće” uvedenih mjera u vrijednosti 97,35, no to nije bio najviši nivo tog dana. Susjedna Srbija je imala najveći nivo - 100. Poređenja radi, BiH je bila na 94,05.

Mjere ublažavanja i mjere obuzdavanja

U nastavku teksta, doktorica Gajski se poziva na dokument o kojem smo pisali ranije:

No sredinom ožujka SZO i nekoliko drugih organizacija među kojima londonski Imperial College, izdaju dokument u formi znanstvenog rada pod nazivom „Utjecaj nefarmaceutskih intervencija na smanjenje smrtnosti i zdravstvenih potreba vezanih uz COVID-19“ (Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthcare demand). 

Veća skupina autora u tom je matematičkom epidemiološkom modelu procijenila da će ako izostanu restriktivne mjere i promjena ponašanja biti inficirano 81% britanske i američke populacije te će umrijeti 510 000 ljudi u Velikoj Britaniji i 2,2 milijuna u SAD-u. 

Ponudili su dvije strategije – a) ublažavanje, kojim se usporava širenje i smanjuju posljedice epidemije, te b) obuzdavanje, kojim se širenje epidemije zaustavlja, broj zaraženih spušta na nisku razinu i to održava do daljnjega. Kao bolju opciju preporučuju obuzdavanje. Ono uključuje stroge i mnogostruke mjere ograničenja poput održavanja socijalne distance za cijelu populaciju, kućnu izolaciju i karantenu zaraženih i članova njihovih obitelji te zatvaranje škola i sveučilišta. Te bi mjere trebalo zadržati tijekom 18 mjeseci u kojem razdoblju će se omogućiti dostupnost cjepiva.

Dakle, umjesto da u okolnostima mnogih nejasnoća i nesigurnosti preporuče promatranje, blaže mjere ili zaštitu i izolaciju ranjivih skupina, autori ovog utjecajnog rada predlažu agresivne i neselektivne postupke koji predstavljaju socijalni inženjering širokih razmjera. I to na podlozi nepouzdanog, teorijskog matematičkog modela. U čijem su izvještaju riječi „pretpostavka/predviđanje“ („assume“, „predict“, „estimate“ i „expect“), odnosno njihove izvedenice, spomenute ni manje ni više nego 67 puta. 

Naučni rad o kojem govori doktorica Gajski je objavljen 16. marta, i o njemu smo pisali u analizi o manipulisanju statistikama u svrhe umanjivanja opasnosti od bolesti COVID-19, koju možete pročitati na linku ispod.

U radu o uticaju nefarmakoloških intervencija u reduciranju mortaliteta i opterećenja zdravstva koje donosi COVID-19 u SAD-u i Velikoj Britaniji, grupa autorki i autora sa londonskog Imperial College se osvrnula na hipotetičku situaciju u kojoj nisu poduzete restriktivne mjere protiv širenja COVID-19. 

Autori u ovom radu navode da se, u slučaju izostanka mjera kontrole epidemije i spontane promjene ponašanja pojedinaca/ki, vrhunac stope smrtnosti od novog koronavirusa očekuje nakon tri mjeseca, a 81% populacije u te dvije zemlje bi bilo zaraženo u nekom momentu. Autori zaključuju da bi - u nedostatku vakcine - efektivnost bilo koje pojedinačne mjere bila vjerovatno ograničena, što zahtijeva kombinaciju više mjera kako bi se značajnije usporilo ili zaustavilo širenje virusa. 

Oni su identifikovali dvije strategije: ublažavanje, koje usporava ali ne nužno i zaustavlja širenja bolesti, i suzbijanje, čiji je cilj da smanji broj slučajeva na minimum i održi to stanje. Zaključili su da bi i najbolja kombinacija mjera ublažavanja (kućna izolacija mogućih slučajeva, kućni karantin za one koji žive u istom domaćinstvu sa mogućim slučajevima, socijalno distanciranje za starije i druge koji su najviše izloženi riziku ozbiljne bolesti) i dalje vjerovatno rezultirala stotinama hiljada smrtnih slučajeva i višestrukim premašivanjem kapaciteta zdravstvenih sistema (pogotovo odjeljenja intenzivne njege). Zaključili su da je suzbijanje bolja opcija, ukoliko je moguća.

CNBC je 16. aprila izvijestio da je Velika Britanija je uvela stroge restrikcije 23. marta, kasnije od Hrvatske, i uspjela je smanjiti rast broja novih slučajeva, te je produžila mjere za još tri sedmice, počevši od 16. aprila, kako bi se izbjegao ponovljen rast broja novozaraženih.

Što se tiče mjera u Sjedinjenim Državama, razvoj epidemiološke situacije u toj zemlji podsjeća na onaj u zapadnoj Evropi, ako nije čak i gori, navodi se u članku The New York Timesa od 2. aprila. 

Cifre sugerišu da su Sjedinjene Države protraćile svoje potencijalne prednosti, kao na primjer dvije sedmice vremena ispred (Evrope) za pripreme i jednu državnu vladu sa nadmoćnim resursima. Odgovor u SAD-u je uglavom pao na savezne države i lokalne vlasti, proizvodeći čak manje ujedinjen odgovor nego u zapadnoj Evropi. Većina vlada u zemljama zapadne Evrope je uvela stroge mjere društvenog distanciranja koje nadilaze ono što je implementirano u većem dijelu SAD-a.

Bijela kuća je u aprilu najavila plan za uklanjanje mjera restrikcije u fazama. Da bi došlo do realizacije plana, osnovni kriteriji su da nema rasta u broju novih slučajeva dvije sedmice i da zdravstvene ustanove mogu brinuti o svim pacijentima.

Statistike o širenju bolesti COVID-19 u SAD i Velikoj Britaniji pokazale su da su uvedene mjere imale efekta, te da je broj novozaraženih bio veći (to jest, rastao brže) tamo gdje su ovakve mjere kasnije uvedene (u SAD). Već je iz iskustva ovih država vidljivo da “promatranje” i “blaže mjere”, koje preporučuje doktorica Gajski, ne bi usporili širenje bolesti i preopterećenje zdravstvenog sistema. 

Dr. Gajski dalje osporava naučni rad o nefarmaceutskim intervencijama tvrdnjom da je rješenje u prirodnom kolektivnom imunitetu.

Unatoč tome, rad je bio ključan za pooštravanje restriktivnih mjera u SAD-u i Britaniji. Utjecao je na britansku vladu koja je napustila prethodni stav da je slobodno širenje virusa u populaciji poželjno jer podiže kolektivni imunitet i sposobnost prilagodbe stanovništva te ga čini spremnijim za buduće suočavanje s korona virusima. Time su Britanija i ostatak svijeta koji provodi spomenute mjere, odstupili od stoljetne temeljne postavke u epidemiologiji i infektologiji – ideje o korisnosti prirodnog kolektivnog imuniteta koja kaže da široko prebolijevanje zarazne bolesti gradi otpornost čitavog stanovništva i štiti njene najosjetljivije članove, zbog čega velika većina prirodnih virusnih infekcija i ne dovodi do težih posljedica.

Što se tiče tvrdnje da je trebalo pustiti COVID-19 da se širi kako bi se izgradio kolektivni imunitet i time zaštitilo najranjivije kategorije (starije osobe i osobe sa zdravstvenim problemima) u članku “Šta je kolektivni imunitet i može li pomoći da se spriječi COVID-19?”, koji je objavljen 2. aprila na portalu Healthline, kaže se da su društveno distanciranje i često pranje ruku trenutno jedini načini koji pomažu da se spriječi zaraza i potencijalno širenje virusa SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19.

Postoji nekoliko razloga zašto kolektivni imunitet nije rješenje za zaustavljanje širenja novog koronavirusa:

Još uvijek ne postoji vakcina za SARS-CoV-2. Vakcinacije su najsigurniji način da se postigne kolektivni imunitet u određenoj populaciji.

Istraživanje antiviralnih i drugih lijekova protiv COVID-19 još traje.

Naučnici ne znaju da li je moguće zaraziti se virusom SARS-CoV-2 i dobiti COVID-19 više puta.

Osobe koje se zaraze virusom SARS-CoV-2 i dobiju COVID-19 mogu iskusiti ozbiljne nuspojave.

Ozbiljni slučajevi mogu dovesti do smrti.

Doktori još uvijek ne znaju tačno zašto neki ljudi koji se zaraze virusom SARS-CoV-2 obole od ozbiljnog oblika COVID-19 a drugi ne.

Ranjivi članovi društva, kao što su starije osobe i osobe da nekim hroničnim bolestima, se mogu ozbiljno razboliti ako se zaraze virusom.

Mlađe osobe i osobe dobrog zdravlja se mogu ozbiljno razboliti ako obole od COVID-19.

Bolnice i zdravstveni sistemi mogu biti preopterećeni ako se puno ljudi razboli od COVID-19 u isto vrijeme.

Inače, tvrdnja da je prirodni imunitet bolji od imuniteta stečenog vakcinacijom je popularna zabluda, navodi se u članku o zabludama o vakcinama koji je objavljen na portalu Historija vakcina, edukacijskom projektu neprofitnog udruženja doktora medicine u američkom gradu Filadelfija, u januaru 2018. godine.

Neki ljudi tvrde da imunitet stečen usljed prebolijevanja prirodne infekcije pruža bolju zaštitu od vakcina. Iako je tačno da u nekim slučajevima prirodni imunitet traje duže od imuniteta dobijenog vakcinacijom, rizici prirodne infekcije nadilaze rizike imunizacije za svaku preporučenu vakcinu. 
Na primjer, ospice u nevakcinisanih osoba uzrokuju encefalitis (upalu mozga) u jednoj od 1.000 zaraženih osoba, a dvije osobe od 1,000 prijavljenih slučajeva ospica umru. S druge strane, MMR vakcina (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) uzrokuje encefalitis ili tešku alergijsku reakciju kod samo jedne od milion vakcinisanih osoba, i sprječava ospice. Koristi imuniteta stečenog vakcinacijom znatno prevazilaze ozbiljne rizike prirodne infekcije, čak i u slučajevima gdje su potrebni pojačivači da se zadrži imunitet.

Opasni poziv

Doktorica Gajski “tri pitanja” zaključuje sljedećim pasusom:

U zaključku, treba naglasiti da u ovoj ozbiljnoj situaciji kao društvo, a tu su novinari posebno važni, moramo inzistirati na odgovorima na ova elementarna pitanja. Tek tada možemo početi raspravljati o ostalome. Kako nam se ne bi dogodilo da se represija i destrukcija nastave unedogled, ili da popuste da bi se ponovo pojavile s novim, još „ubojitijim“ virusom i novim, još oštrijim mjerama – obaveznim cijepljenjem, na primjer. Godinama od nadležnih tražim dokaze za korist od cjepiva i dokaze za potrebu obveznog cijepljenja djece u Hrvatskoj. I godinama ne dobivam odgovor. A roditelji kao hipnotizirani prelaze preko te praznine u znanju i izlažu svoju djecu postupku za koji nam nisu predočene ni osnovne vjerodostojne informacije. Ne dopustimo da nas i u ovom predmetu hipnotiziraju. I da zbog bolesti o kojoj postoji puno nejasnoća i koja se ne čini značajno opasnija od obične prehlade, prihvatimo društveni eksperiment s neizbježnim destruktivnim posljedicama.

Tvrdnja kako bi se “represija i destrukcija” mjera protiv pandemije mogle iskoristiti da se uvede obavezno vakcinisanje u Hrvatskoj nije tačna - iz prostog razloga jer je vakcinisanje protiv određenih zaraznih bolesti u toj zemlji već obavezno. U članku “Obavezno cijepljenje u Republici Hrvatskoj” iz maja 2014, objavljenom na stranici pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu, kaže se:

U Republici Hrvatskoj cijepljenje je obvezno, a prema članku 77. Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti roditelj, odnosno skrbnik koji odbije cijepiti dijete kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 kn. 
(...)
Prema Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi (u daljnjem tekstu: Pravilnik) u Hrvatskoj je cijepljenje djece obvezno protiv tuberkuloze, difeterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka i crvenke. Pravilnik uređuje i način provođenja svake od navedenih imunizacija, tako primjerice imunizacija protiv dječje paralize počinje odmah po navršetku tri mjeseca života i mora se potpuno završiti do navršenih 12 mjeseci života. Imunizaciji protiv dječje paralize podliježu i djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina, ako prije nisu cijepljena ili nisu potpuno cijepljena ili ako nema dokaza o obavljenom cijepljenju.

Dalje, Gajski implicitno tvrdi da ne postoje “dokazi za korist od cjepiva”, navodeći kako iste “već godinama traži od nadležnih”, što je jednako netačna tvrdnja. Ona se nadovezuje na antivakcinacijske teze koje zastupa godinama, a koje nisu podržane naučnim činjenicama - poput one da su određene zarazne bolesti iskorijenjene zbog “poboljšanja uslova života” (higijena, prehrana, stanovanje), a ne zbog adekvatne stope imunizacije. 

Paradoksalno, upravo je uspješnost djelovanja “antivakcinacijskog pokreta” u regionu najbolja ilustracija neutemeljenosti ove teze.

Naime, širenje straha od MMR vakcine za koju se netačno tvrdi da “izaziva autizam” je dovelo do pada stope imunizacije od ospica u proteklih nekoliko godina. Rezultat toga su bile pojave epidemija ospica, koje su uslijedile zbog nedovoljne procijepljenosti stanovništva, a ne zbog bilo kakve radikalne promjene u “uslovima života” u odnosu na prethodne godine. Više o tome pročitajte u analizama koje se nalaze na linkovima ispod.

Ponovo, u naučnoj zajednici nema apsolutno nikakve dileme oko toga da su vakcine najefikasniji način zaštite od zaraza, a “dokazi” i informacije o ovoj (istinski) temeljnoj postavci epidemiologije više su nego dostupni. 

Apel doktorice Gajski iz zaključka članka da “ne dopustimo da nas hipnotiziraju” i da ne prihvaćamo “društveni eksperiment” zbog bolesti koja nije opasna je sam po sebi - opasan. Uvedene mjere i restrikcije trebaju spriječiti širenje bolesti, koja jeste opasnija od obične gripe, čime se sprječava i slom sistema javnog zdravstva zbog prevelikog broja soba kojima treba stručna medicinska pomoć u datom momentu. 

Tvrdnju kako je COVID-19 prehlada ocjenjujemo kao lažnu vijest, budući da te dvije bolesti uzrokuju dva različita virusa iz korona porodice, ali tu prestaju njihove sličnosti. Dok prehlada većinom ne uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme, COVID-19 uzrokuje tegobe koje mogu zahtijevati hospitalizaciju i smrt. Istu ocjenu dajemo tvrdnji da je Hrvatska imala najstrožije mjere protiv pandemije u svijetu u vrijeme nastajanja teksta, jer prema izvoru za tu tvrdnju, susjedna Srbija je imala strožije mjere. Ocjenu lažna vijest dajemo i tvrdnji da su autori rada „Uticaj nefarmaceutskih intervencija na smanjenje smrtnosti i zdravstvenih potreba vezanih uz COVID-19“ neutemeljeno predlagali agresivne mjere umjesto umjerenih. Istu ocjenu dobija i tvrdnja da bi se mjere restrikcije mogle iskoristiti za uvođenje obavezne vakcinacije u Hrvatskoj, budući da je u toj zemlji vakcinacija već obavezna. Članke sa ovim tvrdnjama u drugim medijima ocjenjujemo kao prenošenje lažne vijesti. 

Tvrdnji da je trebalo dopustiti širenje virusa SARS-CoV-2 kako bi se izgradio kolektivni imunitet, jer je temeljna postavka epidemiologije da prirodni kolektivni imunitet štiti najosjetljivije članove društva, ocjenjujemo kao pseudonauku. Kolektivni imunitet nije rješenje za COVID-19 u ovom momentu, jer ne postoji vakcina i jer bolest izaziva ozbiljne simptome, uključujući smrt. 

Ocjenu teorija zavjere dajemo tvrdnjama da je pažnja namjerno usmjerena na “neopasni” SARS-CoV-2 i da su uvedene mjere “društveni eksperiment”. Mjere restrikcije su uvedene upravo zato što bolest COVID-19 nije tek “prehlada”.

(Raskrinkavanje.ba)