Foto: Raskrinkavanje.ba
Na javnom servisu Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) 21. oktobra 2026. godine emitovana je emisija “Telering” u kojoj je gost bio Dževad Galijašević. Uprkos činjenici da nema ni akademsku ni profesionalnu ekspertizu, što je i sam potvrdio za BIRN, predstavljen je kao “stručnjak za terorizam”. Centralna tema ove 50-minutne emisije bili su nemiri u evropskim zemljama poput Francuske, Italije, Albanije i Srbije. Na početku emisije, voditelj Mato Đaković postavio je pitanje da li je zaista riječ o socijalnim nemirima ili terorizmu.
Galijašević je u emisiji opisao proteste u Francuskoj, Albaniji i drugim evropskim državama kao operacije obavještajnih službi povezane s migrantima. Govorio je o organizaciji “Muslimansko bratstvo” i “vezama” Bosne i Hercegovine s terorističkim napadom na Svjetski trgovinski centar u New Yorku 2001. godine. Tvrdio je i da je studentski pokret u Srbiji projekat njemačke obavještajne službe kreiran kako bi srušio vlast koju predvodi Aleksandar Vučić i oslabio Srbiju.
Foto: Screenshot/RTRS
Emisija je u cijelosti objavljena na YouTube kanalu RTRS-a, a segmenti iz nje uvršteni su i u informativnu emisiju “Dnevnik 3”, koja je emitovana 21. oktobra. Na portalu javnog servisa je istog dana objavljen članak koji sadrži ključne izjave iz emisije.
Nemiri u Evropi i migranti
Galijašević na početku emisije govori o nemirima u Francuskoj i osvrće se na izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ih je okarakterisao kao posljedicu masovne imigracije i pozvao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da zatvori granice. Komentarisao je to na sljedeći način:
Dakle, Macron je razumio poruku, jer onda dobijamo sliku da su, ustvari, migracije, ilegalne migracije u Evropi, bile, ustvari, taj element koji je izazivao destabilizaciju, a da su, ustvari, vrlo često korišteni ovi mladi ljudi, studenti, đaci i tako dalje, kao i u Srbiji, kad vam kažu studenti i vlast…
Nakon toga, osvrće se na migrantske rute prema Evropi koje su bile aktivne prethodnih godina i tvrdi da su migranti teroristi i da su ih dovele obavještajne službe kako bi u Evropi izazvale nemire nakon što su “završile posao” na Bliskom istoku. Proteste u Albaniji također je povezao s migracijama.
Dolaze nam ljudi koji imaju iskustvo ratovanja. Ne dolaze porodice. Sad kada bismo pregledali ove spiskove koje naša služba za poslove sa strancima ima, kada bismo analizirali ovih zadnjih šest mjeseci dolazaka, vidjeli bismo upravo tu tendenciju na koju je predsjednik Trump htio ukazati Macronu. Dakle, a to je: kod nas dolaze isključivo iz muslimanskih zemalja.
(...)
Ranije je model bio da dobijete azil. Azilantski status. I vidjeli smo i tada organizovanost. Dakle, neko je podmetnuo službama na terenu u svim državama, pa i našim, da obrasce i formulare zahtjeva za azil mi nudimo tim ljudima koji su ilegalni migranti. Mi kršimo vlastite propise o kontroli i nadzoru granice i o strancima.
(...)
Oni traže radne dozvole, ali 90% migranata traži boravak zbog obrazovanja. Oni se prijavljuju fiktivno na te neke fakultete, ne ispunjavaju obaveze i upravo borave, na ovaj način, duže nego da im dajemo azilantski status. To se upravo u Francuskoj dešava.
(...)
Mi koristimo izraz “migranti” potpuno neopravdano. Mi smo dobili teroriste. Mi smo dobili ljude koji su na Bliskom istoku imali jednu ulogu. Ta uloga je završena. Zbačen je režim u Siriji. Bashar al-Assad je otjeran, terorista, glavni komandant terorističke organizacije Ahmed al-Sharaa je preuzeo vlast. Režim u Libiji je zbačen i vi sada nemate potrebu za tim ekstremnim grupama, jer ste pronašli način da koristite te države.
Kao svojevrsni “dokaz” za ove tvrdnje, Galijašević navodi činjenicu da su migrantima slate pare putem Western Uniona, da su se na rutama rijetko mogle pronaći porodice ili žene te da su se neki migranti znali kretati u grupama.
U realnosti, ne postoje dokazi da nemire u Francuskoj organizuju ili predvode migranti. Masovni protesti u ovoj zemlji počeli su krajem septembra 2026. godine, a pokrenuli su ih srednjoškolci nezadovoljni nedostatkom osoblja i lošim uslovima u javnim školama. U samo nekoliko sedmica protestima su se pridružili i radnički sindikati, kao i mnoštvo građana i građanki iz svih sfera života, zahtijevajući generalno poboljšanje ekonomskih uvjeta u zemlji. Na protestima održanim 17. oktobra 2026. godine učestvovalo je više od pola miliona ljudi. Osim mirnih demonstracija, u više je navrata zabilježeno i nasilje, uništavanje imovine i sukobi s policijom. Hiljade ljudi su uhapšene (1, 2).
Nedugo nakon početka protesta, mnogobrojne desničarske organizacije, ali i strani zvaničnici koji su političku karijeru gradili na antiimigracijskim stavovima, bez dokaza su za nerede optužili migrante iako je sasvim jasno da masovne proteste i organizaciju i predvode, kao da i u njima dominantno učestvuju, francuski/e građani/ke i da oni nemaju veze s migracijama (1, 2, 3) .
U blizini Pariza je 23. oktobra 2026. godine došlo do rasno motivisanog napada vatrenim oružjem u kojem je muškarac iz vozila u pokretu nasumično pucao na ljude na ulici. Jedna osoba je ubijena, a pet je ranjeno, uključujući i 12-godišnju djevojčicu. Vlasti su napad okarakterisale kao teroristički, a počinitelj, 39-godišnji radikalni desničar Kevin T, priznao je da je namjerno ciljao ljude afričkog i bliskoistočnog porijekla, dodavši da su njegovi postupci “legitimni” i da se ne kaje. Također je kazao da je napad bio “osveta” za uništavanje trgovina u Parizu za vrijeme protesta, što indikuje da je zapaljiva retorika o nasilnim migrantima proteklih sedmica djelimično motivisala ovaj zločin (1, 2, 3).
Protesti nemaju nikakve s migracijama ni u Albaniji, gdje građani/ke već mjesecima masovno protestuju protiv korupcije u vladi premijera Edija Rame (1, 2).
Tvrdnje o planskom, organizovanom masovnom “uvoženju” migranata u Evropu kako bi se bavili terorizmom ili nekim drugim malicioznim aktivnostima po nalogu “obavještajnih službi” teorija je zavjere, koja je u različitim verzijama popularna već godinama u desničarskim krugovima, ali za nju također ne postoje apsolutno nikakvi konkretni dokazi. O nekim verzijama ove teorije zavjere Raskrinkavanje je već pisalo u analizama koje možete čitati ovdje, ovdje i ovdje.
Migracije, azil i terorizam
Galijašević u emisiji “Telering” manipulativno predstavlja tvrdnje vezane za migraciju. Tvrdi da su migranti koji su prethodnih godina dolazili u BiH i okolne države uglavnom dobijali azilantski status, a da danas najčešće traže dozvolu za obrazovanje i upisuju se fiktivno na fakultete.
Evropska migrantska “kriza” počela je 2015. godine, kada je u evropske zemlje počeo pristizati veliki broj izbjeglica i migranata koji su opteretili postojeće kapacitete država. “Krizi” je prethodio rat u Siriji i nekoliko drugih humanitarnih kriza na Bliskom istoku, kao i odluka tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel da otvori granice i omogući ljudima boravak u Njemačkoj (1, 2). Bosna i Hercegovina postala je dio popularne migrantske rute 2018. godine i tada su u našu zemlju počele pristizati velike grupe ljudi, a država nije imala kapaciteta i resursa da ih smjesti. Za većinu migranata i izbjeglica BiH je bila samo tranzicijska država na putu ka zemljama Zapadne Evrope. Na vrhuncu krize 2018. godine, prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, u BiH je ušlo oko 20.000 migranata. Već se 2019. godine broj pristiglih ljudi počinje smanjivati, s izuzetkom 2023, kada je zbog situacije na Bliskom istoku ovaj broj prešao preko 30.000. U 2026. godini ta je brojka pala na svega nekoliko hiljada ljudi. Većina migranata nije se zadržala na teritoriji BiH (1, 2).
Važno je napraviti razliku između boravka na osnovu odobrenog azila i drugih vrsta dozvola za boravak, i boravka osoba koje su legalno ili ilegalno prešle granicu. Azil je zaštita koju neka država pruža pojedincu koji nije državljanin i traži sigurnost od nasilja, progona i slično. Svaka osoba na svijetu ima pravo da podnese zahtjev za azil ukoliko bježi od rata, progona ili drugih vrsta nasilja. Da bi osoba podnijela zahtjev za azil u bilo kojoj državi, mora već biti fizički prisutna u toj državi. U praksi, ukoliko nije moguće da pojedinac direktno doputuje u državu u kojoj namjerava tražiti azil, recimo, avionom s turističkom vizom, on ili ona prelaze niz granica kako bi došli do te zemlje. Upravo iz tog razloga, stotine hiljada ljudi iz Sirije i okolnih zemalja, bježeći od rata, terorizma i humanitarnih katastrofa, uputili su se preko Sredozemnog mora i drugih zemalja ka Zapadnoj Evropi, često nezakonito prelazeći granice. Prema međunarodnom zakonu, tražitelji azila imaju pravo da uđu u državu u kojoj namjeravaju tražiti azil “nelegalno”, odnosno država ne bi trebala deportovati osobu koja traži azil prije završetka procesa. Ovaj se princip eksplicitno navodi i u Zakonu o strancima u BiH.
Suprotno Galijaševićevim tvrdnjama, vrlo mali procenat migranata koji je u BiH boravio za vrijeme “migrantske krize” podnio je zahtjev za azil (broj zahtjeva prešao je 1.000 samo 2018. godine; u ostalim godinama kretao se u stotinama), a još manji broj tih zahtjeva je odobren (1, 2, 3).
Zahtjevi za boravak po drugim osnovama, kao što su rad i obrazovanje, spadaju u potpuno drugu vrstu migracija. Za razliku od tražitelja azila koji granicu nerijetko prelaze nezakonito, osobe koje imaju važeće radne ili obrazovne dozvole u državi ulaze i borave legalno. Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH za 2025. godinu, većina stranaca s legalnim boravištem u BiH su radnici, a samo oko 10% ih boravi u BiH da bi se obrazovali.
Osnovne informacije o tome kako globalne migracije funkcionišu u praksi također pružaju i odgovor na pitanja zbog čega se migracijskim rutama koje vode ka Evropi češće kreću muškarci nego porodice, kao i zbog čega migranti dobijaju novac putem Western Uniona.
Muškarci se češće kreću ovim rutama jer imaju veću šansu da ih prežive u odnosu na žene i djecu, s obzirom na to da je riječ o izuzetno opasnim putovanjima. Veliki broj žena i djece koji se i uputi prema Evropi smrtno strada prije nego što dostigne finalnu destinaciju. Učestala je praksa da se mladi, sposobni muškarci upute na ovo putovanje i, ukoliko uspješno stignu na destinaciju, steknu legalan boravišni status i zaposle se, omoguće svojim porodicama da dođu na siguran način (1, 2).
Putovanje migranti finansiraju vlastitim ili porodičnim novcem, a često im za vrijeme putovanja novac šalju članovi porodice. Western Union je popularan način za to, jer migranti često nemaju pristup bankovnim računima u državama u kojima borave (1, 2, 3) .
Bosna i Hercegovina, terorizam i 11. septembar
U nastavku emisije Galijašević govori o “Muslimanskom bratstvu”, islamističkoj organizaciji za koju tvrdi da je kreirala terorističke organizacije Al-Qaedu, ISIL i Al Nussru, i insinuira da stoje iza navodnog uvoza migranata u Evropu. Muslimansko bratstvo povezuje i s Bosnom i Hercegovinom, tvrdeći da ga je Zapad iskorištavao dovodeći mudžahedine da se bore u ovoj zemlji za vrijeme rata. BiH predstavlja kao zemlju koja je teroristička prijetnja i čiji su državljani učestvovali u napadu na Svjetski trgovinski centar 11. septembra 2001. godine. Za ovaj teroristički napad tvrdi da je “trebao odmetnutim dijelovima američke obavještajne zajednice”:
Voditelj: Malo je ovo država, gospodine Galijaševiću, Amerikanci znaju koje ja boje oči imam, a da ne mogu to upratiti, i onda im se dogodi 11. septembar. Isto i za neka druga teroristička djela.
Galijašević: Da, nije im se dogodio. Oni su koristili tu bosansku mrežu, dakle podstakli ih da to urade, otvorili im vrata da to urade, čuvajući se da oni direktno intervenišu i učestvuju, i omogućili su taj napad. Nisu očekivali… Dakle, taj napad im je trebao zbog onoga što ćemo nazvati “rat protiv terorizma”. S jedne strane idete u pohod na Bliski istok, s druge strane restriktivne mjere poduzimate u svojoj državi. Kontrola, nadzor… Amerika tada postaje nadzirana država. Jedanaesti septembar je zajedničko djelo odmetnutih dijelova američke obavještajne zajednice i isključivo mudžahedina, baze koja je bila u BiH. Glavni organizatori je u BiH, Khalleed Shaikh Mohammad. Dakle, pazite, u izvještaju Kongresa pominje se samo on i Khalid al-Midhar kao veza sa Bosnom, jer su, kao, dolazili u BiH tokom rata. Nisu samo dolazili. Bili su državljani BiH. Šest državljana BiH je napalo na Sjedinjene Američke Države.
“Muslimansko bratstvo” je islamistička vjersko-politička organizacija osnovana 1928. godine u Egiptu. Političko djelovanje započela je krajem 1930-ih i tokom 20. vijeka njihov utjecaj proširio se daleko van Egipta, s granama u mnogim bliskoistočnim državama. Do 1970-ih njihovo djelovanje bilo je i militantno, ali su se tada odrekli nasilja kao sredstva političke borbe. U Egiptu, kao i u nekoliko drugih država, od 1980-ih postali su popularna opoziciona politička organizacija, zastupajući reorganizaciju društva i vlasti po islamskim principima. Veliki politički utjecaj stekli su u Egiptu nakon Arapskog proljeća 2011. godine. Mohammed Morsi, član ove organizacije, 2012. izabran je za predsjednika Egipta. Ipak, samo godinu kasnije, ostao je bez pozicije i “Muslimansko bratstvo” je potisnuto iz vlasti i javnog života, a potom i proglašeno terorističkom organizacijom. Osim Egipta, nekoliko drugih zemalja Bliskog istoka okarakterisalo ih je kao terorističku organizaciju u proteklih nekoliko decenija, kao i niz zapadnih zemalja i Rusija.
Iako “Muslimansko bratstvo” nije napravilo terorističke organizacije poput Al-Qaede, ISIL-a i Al Nusre, i iako se s njima u mnogočemu sukobljava, smatra se da je ideologija koju “Muslimansko bratstvo” zagovara inspirisala osnivače ovih organizacija. Neki od njih također su u ranim stadijima svog djelovanja bili članovi “Muslimanskog bratstva” ili povezanih organizacija.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, “Muslimansko bratstvo” nema nikakvo formalno prisustvo u ovoj državi. U nekoliko navrata, pak, postojale su optužbe da određene neformalne veze. Naprimjer, za “Mlade muslimane”, bošnjačku organizaciju osnovanu krajem 1930-ih godina, često se govorilo da je značajno inspirisana “Muslimanskim bratstvom”, a u javnost su se i iznosile optužbe da pojedine političke i religijske ličnosti, poput Alije Izetbegovića i Mustafe Cerića, imaju poveznice s ovom organizacijom (link).
Tačno je da su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine dolazili mudžahedini, strani borci iz zemalja Bliskog istoka koji su smatrali da trebaju da brane muslimansko stanovništvo. U kojoj je mjeri u njihov dolazak bilo uključeno tadašnje bh. rukovodstvo nije u potpunosti razjašnjeno ni danas, ali 1993. godine, u želji da stavi strane borce pod kontrolu, Armija Republike Bosne i Hercegovine formirala je jedinicu Al-Mujahid. Njeni pripadnici su u više navrata činili ratne zločine, a neki od stranih boraca koji su boravili u BiH za vrijeme rata zaista se povezuju s terorističkim napadom na Svjetski trgovinski centar 2001. godine.
Khalid Sheikh Mohammed, koji se smatra arhitektom napada, kao i dvojica otmičara aviona koji je pogodio Pentagon, boravili su u BiH za vrijeme rata. Nijedan od njih nije bio bh. državljanin. Tvrdnja da je šest bh. državljana učestvovalo u ovom je netačna (1, 2). Raskrinkavanje i naš partnerski fact-checking portal Istinomjer i ranije su pisali o sličnim tvrdnjama koje su kružile u javnosti. Ne samo da nijedan od napadača u trenutku napada nije imao bh. državljanstvo, odnosno pasoš, oni nikada nisu bili u posjedu takvih pasoša, niti se u BiH planirao ovaj teroristički napad.
Prema izvještajima relevantnih međunarodnih institucija i organizacija, u BiH danas ne postoji značajna teroristička prijetnja. U izvještaju EUROPOL-a objavljenom 2023. godine navodi se da u zemljama Zapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija i Kosovo) “ne djeluju velike terorističke ili nasilne ekstremističke grupe”. Postoje, navodi se, pojedinci i male lokalne grupe koje nisu hijerarhijski organizovane i koje komuniciraju sa sličnim grupama u inostranstvu online. Potencijalnu buduću prijetnju EUROPOL vidi u povratnicima sa sirijskog i iračkog ratišta.
Studentski protesti u Srbiji
Na samom kraju emisije, koja je emitovana samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora u Srbiji, na kojima je pobjedu odnijela “Studentska lista – Studenti pobjeđuju”, Galijašević je govorio o studentskim protestima u toj zemlji:
Ovo rade Nijemci. Nijemci to rade u Srbiji. Nijemci preko svojih službi u susjednim zemljama, Nijemci među svojim ljudima u Srbiji pokušavaju se vratiti nakon onoga što se desilo. Dakle, 5. oktobar je Njemačka. Zoran Đinđić je njemački student i doktorand, svašta nešto, sa Univerzitetu u Heidelbergu, kada je on ubijen. A i iza toga su opet stajale i pojedine druge službe, koje su imale druge interese, i Srbija je bila prilično odmetnuta od Njemačke, zato su često mijenjani predsjednici, i sada želi Njemačka da promijeni ponovo, odnosno njena državna bezbjednost, BND želi da promijeni. Mi kažemo studenti, mi kažemo Studentska lista. A pročitate tu listu i tamo nema studenta.
(...)
Da, mnogi operativci su i muslimani i Hrvati iz Hrvatske itd. Pomažu taj pokret da sruši vlast.
Studentski bunt protiv vlasti u Srbiji počeo je krajem 2024. godine kao odgovor na urušavanje nadstrešnice tek renovirane Željezničke stanice u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi. Studenti srbijanskih univerziteta, počevši sa studentima Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, u novembru 2024. godine počeli su blokirati visokoškolske ustanove zahtijevajući da vlast objavi svu dokumentaciju vezanu za renoviranje Željezničke stanice u Novom Sadu i da institucije sankcionišu odgovorne za pad nadstrešnice. Studentske blokade naišle su na ogromnu podršku građana/ki širom zemlje, a kada su studenti počeli organizovati proteste, veliki broj ljudi se odazvao. U maju 2025, nakon što im zahtjevi nisu ispunjeni, studenti su tražili raspisivanje vanrednih izbora. Sada bivši predsjednik Aleksandar Vučić parlamentarne izbore raspisao je tek u septembru 2026. godine, a na njima se protiv njegove koalicije kandidovala lista “Studenti pobeđuju”. Na njoj, kako je jasno od samog početka, nisu bili sami studenti, već 250 osoba koje su studenti kandidovali. Na izborima održanim 25. oktobra 2026. godine, na kojima je zabilježena izlaznost od gotovo 70%, upravo je ta lista i pobijedila (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Iako su optužbe da su studenti “strani plaćenici” i da čitavim pokretom protiv vlasti upravljaju neke strane sile prisutne u javnom prostoru još od početka blokada, o čemu je Raskrinkavanje već pisalo u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje, ne postoje nikakvi dokazi koji bi takve tvrdnje potkrijepili. Štaviše, način na koji je studentski pokret organizovan i donosio odluke o svemu, uključujući i formiranje “Studentske liste”, ostavlja vrlo malo prostora za bilo kakvo nedemokratsko uplitanje bilo koga, uključujući i strane službe.
Sve odluke donosile su se direktnom demokratijom na studentskim plenumima, sastancima na koje bi bili pozvani svi studenti nekog fakulteta i na kojima bi svi imali pravo glasa. U analizi Raskrinkavanja objavljenoj 3. novembra 2026. godine objašnjeno je kako su plenumi funkcionisali:
Naime, u Srbiji ima oko 250.000 studenata i 90 studentskih plenuma na šest univerziteta. Svaki pojedinačni fakultetski plenum glasa o nekom pitanju te nakon donošenja odluke glasa na velikom međufakultetskom plenumu. Studenti su također formirali i različite radne grupe s različitim zaduženjima, kao što je npr. organizacija protesta, promocija na društvenim mrežama, skupljanje građanskih donacija i slično. Baš kao i na fakultetskim plenumima, odluke se donose većinom glasova. Plenumi su se održavali u zgradama fakulteta, ali i na javnim mjestima kao što su trgovi i parkovi. Slike s nekih od ovih događaja mogu se pronaći i na internetu (1, 2, 3, 4, 5).
Shodno činjenicama, tvrdnju da su nemiri u Evropi orkestrirani i da ih predvode i organizuju migranti koji su prethodno organizovano dovedeni u Evropu kako bi se bavili terorizmom ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da iza studentskog pokreta u Srbiji stoji njemačka obavještajna služba.
Tvrdnju da je šest državljana Bosne i Hercegovine učestvovalo u terorističkom napadu na Svjetski trgovinski centar 11. septembra 2001. godine ocjenjujemo kao lažnu vijest.
(Raskrinkavanje.ba)