Foto: NASA
Američka Nacionalna zrakoplovna i svemirska uprava (NASA) je 1. aprila 2026. godine lansirala misiju Artemis II, prelet Mjeseca s posadom, koji trajao do 10. aprila. Riječ je o prvoj američkoj misiji koja je s posadom putovala do Mjeseca još od 1972. godine, kada je izvedena misija Apollo 17.
Astronauti/kinje nisu obišli/e ni polovinu svoje putanje do Mjeseca i nazad kada su na društvenim mrežama počele da se dijele teorije zavjere u kojima je cijela misija opisana kao prevara.
Na “zavjerološkom” Facebook profilu Nino Astral je 5. aprila 2026. godine objavljen reel u kojem se tvrdi da je Artemis II “prvoaprilska šala koja traje 10 dana” i insinuira da su astronauti/kinje glumci.
Foto: Screenshot/Facebook
U snimku, koji je do datuma pisanja ove analize imao 78.000 pregleda, navode se sljedeći “dokazi”:
NASA je za sada objavila samo dve fotografije na kojima se vidi cela Zemlja sa Artemis II misije poslednjeg leta ka Mesecu. Slikana je ista strana Zemlje, ali jednom kada je na toj strani bio dan i jednom kada je bila noć. Problem je što su i na jednoj i na drugoj slici oblaci apsolutno identični.
(...)
Ova maskota je, kako je nazivaju, “zero G indicator”, koja treba da pokaže kada u letelici više nema gravitacije, a skrećeno je zovu ZGI. Tu aludiraju na CGI [kompjuterski generisane slike] i videomontažu koju nam konstantno pokazuju.
(...)
Ovakve lažirane misije su savršen primer da vidite kako se lažnim situacijama gradi kredibilitet, gde vi vidite neke ozbiljne ljude koji sede na popularnim televizijama i onda pričaju kako je prošlo lansiranje, koliko dugo će trajati taj let i tako dalje. I onda ljudi to gledaju i razmišljaju kao “pa nemoguće da su to lažirali”.
Na istom Facebook profilu je u periodu od 3. do 10. aprila objavljeno još nekoliko videa u kojima se tvrdi da je ova misija lažirana, kao i američko slijetanje na Mjesec 1969. godine (1, 2, 3).
Drugi/e korisnici/e Facebooka “dokaze” za navodno lažiranje misije pronašli su u njenom imenu. Na Facebook profilu ovdje je 4. aprila 2026. godine navedeno da se “Artemis” unazad piše “simetra”, što je protumačeno kao “simetrija” s “lažiranim” slijetanjem na Mjesec iz ‘60-ih. U Facebook objavi 2. aprila insinuira se da je misija pokazatelj opsjednutosti neimenovanih aktera okultizmom, jer je nazvana prema božanstvu iz grčke mitologije koje se povezuje s okultnim praksama.
Šta znamo o misiji Artemis II?
Misija Artemis II dio je šire NASA-ine Artemis kampanje čiji je cilj proširenje dosadašnjeg naučnog istraživanja Mjeseca te izgradnja temelja za prvu misiju s posadom na Mars. Prva misija u sklopu ove kampanje, Artemis I, lansirana je 2022. godine bez posade.
Ove godine, u sklopu misije Artemis II, dva astronauta i astronautkinja iz SAD-a, te jedan astronaut iz Kanade, uputili su se na desetodnevni put oko Mjeseca u letjelici Orion. Kako se navodi na web stranici NASA-e, za vrijeme misije astronauti su testirali letjelicu te kako njeni sistemi funkcionišu van Zemljine niske orbite, suštinski kako bi se spremili za naredne misije.
U sklopu Artemis kampanje predviđene su još tri misije koje bi se trebale sprovesti do kraja 2028. godine. Cilj je da na koncu astronauti prouče dijelove Mjeseca na kojima ljudi nisu prethodno boravili, kao što je Južni pol, te da se pokuša uspostaviti dugoročno robotsko prisustvo na ovom nebeskom tijelu.
Na ovoj kampanji rade desetine hiljada ljudi iz NASA-e, svemirskih agencija iz drugih zemalja, kao i iz privatnog sektora (1, 2). Naziv “Artemis” odabran je kao referenca na misiju Apollo, koja je istraživala Mjesec u 20. vijeku. Naime, u grčkoj mitologiji, Artemida (Artemis na engleskom) je naziv boginje Mjeseca, a njen brat blizanac je božanstvo Apolon (na engleskom Apollo).
Astronauti i astronautkinja koji su učestvovali/e u misiji Artemis II nisu nikakvi “glumci”. Biografije Reida Weismana, Victora Glovera, Christine Koch i Jeremyja Hansena dostupne su na web stranici NASA-e, a jednostavna Google pretraga njihovih imena pruža uvid u njihove višedecenijske karijere (1, 2, 3, 4). Da bi osoba postala astronaut, potrebna joj je magistarska diploma iz STEM oblasti, odnosno inženjeringa, fizike, matematike, biologije, informatike ili nekog srodnog polja, tri godine iskustva u pilotiranju i uspješno polaganje ispita fizičke spremnosti. Nije, dakle, riječ o ulozi koju može ispuniti bilo ko i apsurdno je sugerisati da su kvalifikacije posade na misiji Artemis II naprosto lažirane.
Dezinformacijama o misiji Artemis II bavili su se i fact-checking portali iz regiona (1, 2).
Teorije zavjere o slijetanju na Mjesec
Tvrdnje o “lažiranju” misije Artemis II dio su šire, već decenijama popularne teorije zavjere prema kojoj ljudi nikada nisu sletjeli na Mjesec. Pobornici/e ove teorije zavjere vjeruju da je snimak prvog slijetanja na Mjesec 1969. godine u okviru NASA-ine misije Apollo 11 zapravo nastao u holivudskom filmskom studiju. Navodni dokazi za to opovrgnuti su mnogo puta, a Raskrinkavanje se u više navrata detaljno bavilo pojedinostima iz ovog “zavjerološkog” narativa i dokazima koji potvrđuju da je snimak misije autentičan. Više o tome možete pročitati u našim analizama ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.
Ono što pobornici/e ove teorije zavjere često izostavljaju jeste da su ljudi na Mjesec sletjeli u više navrata nakon 1969. godine i misije Apollo 11. U okviru NASA-inog programa Apollo izvedeno je šest slijetanja od 1969. do 1972. godine, a svako od njih je dobro dokumentovano. U narednim decenijama, nekoliko država slalo je bespilotne letjelice na Mjesec.
Osim nedostatka stvarnih dokaza, teorija zavjere o lažiranju ovih misija ima ozbiljne logične nedostatke i bazirana je na pretpostavkama koje su potpuno odsječene od stvarnosti. Naime, na programu Apollo u deset godina njegovog trajanja radilo je oko 400.000 ljudi: od astronauta i inžinjera do kontrolora misije. Apsurdno je sugerisati da bi gotovo pola miliona ljudi moglo učestvovati u “lažiranju” tako monumentalnog historijskog događaja, a da nijedna osoba, decenijama kasnije, kaže da je bila riječ o prevari i pruži neke dokaze za to.
Važno je naglasiti i da se Apollo program odvijao u kontekstu hladnoratovske svemirske utrke. SAD i Sovjetski Savez, dvije sukobljene velesile, ‘60-ih godina takmičile su se u istraživanju svemira. Naravno, suština nije bila samo u uspostavljanju dominacije u sferi naučnog istraživanja, jer su tehnologije razvijene za ova istraživanja mogle imati i druge, vojne primjene. Sateliti su, recimo, bili odličan način za nadzor neprijatelja (link). Američka vlada uložila je 25,9 milijardi dolara u Apollo program, što bi u današnjoj vrijednosti novca iznosilo oko 309 milijardi. Inicijalne procjene vlade američkog predsjednika Johna F. Kennedyja s početka ‘60-ih godina predviđale su budžet od sedam milijardi dolara.
Nakon što je slijetanje na Mjesec uspješno izvedeno nekoliko puta, čime je Amerika ubjedljivo “pobijedila” u svemirskoj utrci i uspostavila svoju dominaciju nad Sovjetskim Savezom, NASA-ini budžeti su srezani. Vlada naprosto nije vidjela poentu u daljem izdvajanju ogromnih količina novca za takve misije, a i podrška i interes javnosti počeli su opadati.
Ovaj historijski kontekst također diskredituje teoriju zavjere o lažiranju slijetanja na Mjesec. Teško je povjerovati da bi Amerikanci mogli sakriti takvu operaciju od sovjetskih obavještajnih službi i da Sovjeti, ako bi pronašli dokaze da je misija lažirana, na vrhuncu hladnog rata ne bi takve informacije objavili javno s ciljem diskreditovanja njihovog najljućeg neprijatelja.
“Moderna” teorija zavjere o lažiranju misije Artemis II “pati” od sličnog nedostatka dokaza i manjkavosti logike. Pozicija oblaka na Zemlji identična je na dvije fotografije koje je NASA objavila, jer su obje nastale u samo nekoliko minuta. Uslikao ih je astronaut Reid Weisman, a razlika je rezultat drugačijih postavki na fotoaparatu, odnosno podešavanju brzine zatvarača.
Foto: NASA
Navodi da NASA objavljuje kompjuterski generisane slike također su apsurdni, s obzirom na to da su dostupni softveri koji mogu detektovati takav vid sadržaja. Ipak, mediji su zabilježili jedan zanimljiv fenomen koji predstavlja novinu u “zavjerološkom” narativu o lažiranju misija na Mjesec. Teoretičari/ke zavjere na društvenim mrežama koriste vještačku inteligenciju za kreiranje lažnih fotografija, za koje potom netačno tvrde da ih je objavila NASA i da je to “dokaz” da je Artemis II prevara.
Takva je i ova fotografija, o kojoj je detaljno pisao fact-checking portal FullFact, a koju je u svom videu kao “dokaz” lažiranja iskoristio i Nino Astral. Kako se navodi u analizi FullFacta, fotografija sadrži vodeni žig SynthID kompanije Google AI i nema je među fotografijama objavljenim na web stranici NASA-e.
Foto: Screenshot/Facebook
Shodno činjenicama, tvrdnje da su misija Artemis II i slijetanje na Mjesec iz 1969. godine lažirani ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)