Foto: Magnific
Portal Logično je 24. aprila 2026. objavio članak o istraživanju Univerziteta u Miamiju, objavljenom u časopisu PLOS Climate, uz tvrdnje da je ovo istraživanje zapravo otkrilo da su velike korporacije “stvorile mit o štetnosti CO2” kako bi “nametnule stroge regulacije i zaradile milione na tržištu ugljičnih kredita i zelenim tehnologijama”:
Analizirali su 1200 ekoloških izjava 33 najveće svjetske mesne i mliječne kompanije. Iako tvrde da 17 od tih kompanija teži “ugljičnoj neutralnosti”, istraživači priznaju da čak 98 posto njihovih izjava nema znanstvenu podlogu. No, umjesto da postave pitanje – zašto se te kompanije uopće natječu tko će dati veća obećanja o smanjenju CO2? – autori studije bespogovorno prihvaćaju dogmu da je CO2 problem.
Prava istina je daleko prozaičnija. Velike korporacije, uključujući proizvođače mesa i mlijeka, podlegle su pritisku globalističke agende koja od njih zahtijeva “održivost” pod prijetnjom kaznama i porezima. One sada igraju igru lažnih obećanja jer je to jedini način da izbjegnu napade aktivista i regulativa. Istodobno, najveći profit od te histerije ostvaruju kompanije koje prodaju “zelena” rješenja – od vjetroelektrana do električnih vozila – često uz ogromne subvencije poreznih obveznika.
(...)
Zaključak je jasan: kada 98 posto obećanja o smanjenju CO2 nema znanstvenu potvrdu, to ne znači da su kompanije licemjerne – to znači da je cijela dogma o štetnosti ugljičnog dioksida izmanipulirana kako bi se opravdalo ogromno premještanje novca u džepove globalnih korporacija i političkih elita. Pravo pitanje nije koliko kompanije lažu o svojim emisijama, već zašto smo dopustili da nas uvjere kako je najvažniji plin za život na Zemlji – zapravo zločinac.
Šta su činjenice o klimatskim promjenama?
Suprotno tvrdnjama i insinuacijama iz članka portala Logično, klimatske promjene uzrokovane emisijama stakleničkih plinova, uključujući i CO2, nisu mit, nego načno utvrđena činjenica. Klimatske promjene predstavljaju dugoročne promjene u temperaturi i vremenskim obrascima na Zemlji. Trenutne klimatske promjene izazvane su fenomenom koji se naziva globalno zagrijavanje. Naime, ljudske aktivnosti još od 19. stoljeća utječu na klimu na našoj planeti. Sagorijevanjem fosilnih goriva (ugalj, nafta, plin) putem industrijskih aktivnosti u atmosferu se ispuštaju tzv. staklenički plinovi poput ugljendioksida (CO2) i metana. Ovi plinovi prirodno zadržavaju i zrače toplotu i njihovo povećano prisustvo u atmosferi dovodi do prekomjernog zadržavanja Sunčeve toplote i, posljedično, zagrijavanja Zemlje.
Navod da je CO2 najvažniji plin za život na Zemlji iz članka portala Logično je tačan. Ugljendioksid je bezbojni gas koji nastaje sagorijevanjem materijala koje sadrže ugljik, fermentacijom i disanjem životinja, a biljke ga koriste u procesu fotosinteze. Prirodno se nalazi u Zemljinoj atmosferi i njegovo svojstvo zadržavanja toplote čini ga neophodnim za održavanje života na našoj planeti.
Ipak, industrijsko sagorijevanje fosilnih goriva dovelo je do vještački povećane količine CO2 i drugih stakleničkih plinova i poremetilo prirodne procese. Nafta, ugalj i plin sadrže ugljik koji je skupljan milionima godina fotosinteze i njihovo sagorijevanje, dakle, vratilo je ove milionima godina nakupljanje naslage u Zemljinu atmosferu za svega dva vijeka. To je dovelo do globalnog zagrijavanja i, posljedično, klimatskih promjena (link).
Dokazi da se globalno zagrijavanje zaista dešava su mnogobrojni. Oni uključuju topljenje glečera i arktičkog leda, sve učestalije prirodne nepogode, rast nivoa mora i zabilježenu povećanu prosječnu temperaturu na Zemlji.
Naučnici/e za prikupljanje ovih dokaza koriste i modernu tehnologiju, kao što su satelitski visinomjeri, koji utvrđuju visinu površine mora mjerenjem brzine povratka i intenziteta radarskog impulsa usmjerenog prema okeanima iz svemira, kao i ručne instrumente poput mjerača plime, koji se već više od 100 godina svakodnevno koriste širom svijeta. Podaci o klimi skupljaju se direktno iz prirode (npr. proučavanjem stijena i godova drveća) te mjerenjem pojava kao što su brzina vjetra, kretanje oblaka i sl.
Kako se navodi u studiji iz 2016. godine, više od 90% klimatologa/inja čiji su radovi objavljeni u naučnim publikacijama smatra da ljudska aktivnost uzrokuje globalno zagrijavanje, a više od 99,99% naučnih studija koje su prošle stručnu recenziju od 2012. godine također dolazi od istog zaključka.
Dakle, tvrdnja da su velike korporacije stvorile mit o štetnosti emisija CO2 je netačna. Tvrdnje o globalnom zagrijavanju dolaze od naučne zajednice i potkrijepljene su nizom naučnih dokaza.
Korporacije su, suprotno tvrdnjama iz članka, velikom većinom pokušavale osporiti naučne dokaze i diskreditovati naučnike kada je svijest o klimatskim promjenama počela loše utjecati na njihove biznis modele. Kompanije iz industrije fosilnih goriva već decenijama lobiraju protiv politika za borbu protiv klimatskih promjena i finasiraju kampanje dezinformacija i negiranja klimatskih promjena (1, 2).
Dakle, tvrdnja da je štetnost CO2 mit koji su kreirale velike korporacije predstavlja klasičnu zamjenu teza. Štetnost prekomjernih emisija stakleničkih gasova je činjenica koju je dokazala nauka, a velike korporacije uglavnom nastoje diskreditovati nauku manipulativnim taktikama ili predstaviti lažnu sliku javnosti. Upravo o tome govori i studija Univerziteta u Miamiju koja se spominje u članku.
“Greenwashing”
Univerzitet u Miamiju je krajem aprila 2026. godine objavio studiju u naučnom časopisu PLOS Climate pod nazivom “Ekološke tvrdnje, klimatska obećanja i ‘greenwashing’ kompanija za meso i mliječne proizvode”. Kao što se i u samom članku navodi, autori/ce su istraživali/e utemeljenost 1.233 tvrdnje o ekološkim mjerama koje su iznijele 33 velike kompanije koje se bave preradom mesnih i mliječnih proizvodima.
Ova studija, pak, ne dokazuje da je CO2 “mit koji su kreirale velike korporacije” niti da je “dogma o štetnosti ugljičnog dioksida izmanipulirana kako bi se opravdalo ogromno premještanje novca u džepove globalnih korporacija i političkih elita”, kako se tvrdi u članku portala Logično.
Jednostavno rečeno, studija je istraživala da li ove korporacije obmanjuju javnost kada obećavaju da će smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova i da će prestati zagađivati okoliš. Rezultat je pokazao da je u 98% slučajeva riječ o obmani. U studiji se navodi da bi većina ovakvih tvrdnji koje dolaze od istraživanih kompanija mogle biti okarakterisane kao “greenwashing”.
Termin “greenwashing” odnosi se na manipulativnu marketinšku taktiku koju koriste kompanije kako bi se javnosti predstavile kao ekološki osviještene i aktivne u borbi protiv klimatskih promjena, iako u praksi to zapravo nisu. Manifestuje se na mnoge načine: od javnih obećanja da će smanjiti svoje emisije do određenog datuma - iako zapravo ne postoji nikakav interni plan da se takvo nešto učini - do lijepljenja “eco-friendly” etiketa na svoje proizvode, iako se u njihovoj proizvodnji ne koriste nikakve ekološki osviještene prakse.
“Greenwashing” je 1980-ih godina upotrijebio ekolog Jay Westerveld kako bi opisao tadašnju praksu hotela da ne mijenjaju peškire gostima pod izgovorom ”zaštite okoline”, iako je očigledno u pitanju bio pokušaj da se uštedi novac. Kao praksa postajao je sve popularniji među kompanijama ‘90-ih i 2000-tih godina, kada je javna svijest o globalnom zagrijavanju i štetnosti industrijskog zagađenja porasla, a kompanije vidjele interes da se predstavljaju kao ekološki osviještene (link).
Dakle, kada je nauka počela da nalazi dokaze da emisije stakleničkih plinova dovode do zagrijavanja Zemlje ‘50-ih i ‘60-ih godina, odgovor velikih korporacija, primarno onih iz fosilnih industrija, bio je da te dokaze pokušaju sakriti, da ih negiraju ili odbacuju njihov značaj. Kada je istina nekoliko decenija kasnije postala neosporna i kada je javnost velikim dijelom postala svjesna i zabrinuta zbog ovog problema, mnoge od tih kompanija promijenile su pristup i naprosto počele neutemeljeno obećavati javnosti da će smanjiti zagađenje, bez plana da to zapravo i učine (1, 2).
Studija koju je objavio Univerzitet u Miamiju dokazuje popularnost ove manipulativne taktike i danas. Nema nikakve veze s negiranjem klimatskih promjena.
Važno je naglasiti i da je sve učestalije negiranje klimatskih promjena, zajedno s “greenwashingom”, također manipulativna taktika iza koje nerijetko stoje velike korporacije koje plaćaju PR agencijama, pa čak i pojedinim medijima, da šire osmišljene dezinformacijske kampanje u kojima se negiraju klimatske promjene. Detaljnije o tome Raskrinkavanje je pisalo u analizi koju možete čitati ovdje.
Portal Logično objavljuje članke u kojima se negiraju klimatske promjene, o čemu je Raskrinkavanje pisalo u nizu analiza. Ipak, u ljeto 2025. godine, ovaj je portal objavio seriju članaka u kojima se promovišu izgradnja solarnih elektrana u Hercegovini i “zelena energija” (1, 2). Raskrinkavanje je tvrdnje iz njihovih članka ocijenilo kao manipulisanje činjenicama i teoriju zavjere, jer su bez ikakvih dokaza tvrdili da organizacije koje ističu potencijalnu korupciju i nezakonitosti u projektima ovih solarnih elektrana rade po stranom nalogu i nastoje uništiti “hercegovačku energetsku neovisnost”. Tom smo prilikom istražili ko stoji iza ovog portala, koji redovno problematizuje načine finasiranja (transparentnih) nevladinih organizacija i medija, uključujući i Raskrinkavanje. Na portalu se navodi da je u vlasništvu firme Trieko d.o.o. iz Brčkog. Kao osnivači se navode “tri mala poduzetnika koja zapošljavaju 120 ljudi”. Detalji o finansiranju, imena ili bilo kakvi podaci o urednicima/ama i autorima/cama članaka nisu dostupni na portalu.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je studija Univerziteta u Miamiju pokazala da je štetnost CO2 emisija “mit” velikih korporacija ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)