Foto: Raskrinkavanje.ba
Na Facebooku je 28. juna 2026. godine objavljena grafika s istorijski najvišim izmjerenim temperaturama u današnjim državama na Balkanskom poluostrvu, zajedno s podacima o mjestu i vremenu kad su zabilježene. Neki temperaturni rekordi na slici stari su i po više decenija, a u slučaju Bosne i Hercegovine i Bugarske, više od jednog vijeka. Ovi su podaci predstavljeni kao dokaz da su globalno zagrijavanje i klimatske promjene izazvani ljudskim djelovanjem “izmišljotina”.
TREBA ZNATI!!⬇️⬇️⬇️
Ma koliko teoretičari kvaziteorija oko "antropogenih klimatskih promjena" siju strah i paniku oko ljetnih vrućina zadnjih godina povijesni argumenti i podaci potvrđuju da je u Europi oduvijek bilo valova vrućina.
Obratimo pozornost na apsolutni maksimum temperature u Pločama 1981. godine od 42,8C°. To je i sada najviša temperatura izmjerena u Hrvatskoj ljeti!!
Govorimo o apsolutnom rekordu starom 45 godina.
Ljeto iz daleke 1901. godine dakle prije više od 100 godina uz apsplutni maksimum temperature u Bosni i Hercegovini od 46,2C° u Mostaru je priča sama po sebi.
Pojedini " stručnjaci " kažu:
Uskoro bi Europa mogla mjeriti 50C°😄😄
Evo već je bilo jako blizu 50C° 1977. godine u Ateni prije gotovo pedeset godina, a i Hercegovina je bila blizu daleke 1901. godine, kada nismo slušali izmišljotine oko "antropogenih klimatskih promjena ".😄
Prof. Zoran
Foto: Screenshot/Facebook
Istu grafiku pronašli smo na još nekoliko Facebook i Instagram naloga, gdje je objavljena uz slične implikacije o “izmišljenim” klimatskim promjenama (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Šta su činjenice?
Ove objave dijelile su se krajem juna 2026. godine, u trenutku kada je Evropu zahvatio veliki toplotni talas. Širom kontinenata oboreni su temperaturni rekordi (1, 2), a procjenjuje se i da je toplotni talas povezan s više od 1.300 smrtnih slučajeva. Analiza Svjetske meteorološke atribucije (međunarodna inicijativa za analizu i komunikaciju mogućeg uticaja klimatskih promjena na ekstremne vremenske događaje) pokazala je da vjerovatnoća ovakvih talasa brzo raste te da su ovakvi događaji “desetinama do stotinama puta vjerovatniji nego prije 2003. godine, a praktično nemogući prije samo 50 godina“. Theodore Keeping, jedan od članova tima i istraživač ekstremnih vremenskih prilika na Imperial koledžu u Londonu, rekao je da “ovaj događaj ne bi bio moguć u junu bez klimatskih promjena”.
Podaci u analiziranim objavama sugerišu da ljetne vrućine posljednjih godina nemaju veze s klimatskim promjenama, jer su temperaturni rekordi u zemljama širom Balkana zabilježeni decenijama ranije. Prema grafici u analiziranim objavama, najviše temperature u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji zabilježene su u julu i avgustu 2007. godine, a u Sloveniji 2013. Najviša zabilježena temperatura u Albaniji je iz 1988. godine, u Hrvatskoj iz 1981, u Grčkoj iz 1997, u Bugarskoj iz 1916, a najviša izmjerena temperatura u Bosni i Hercegovini je iz 1901. godine.
U jednom blogu iz juna 2026. ovi su podaci predstavljeni kao valjan argument nasuprot naučnom konsenzusu o klimatskim promjenama. Uz naslov o istorijskim rekordima koji “pokazuju da su ekstremni toplotni talasi postojali i prije više od stoljeća”, u blogu se navodi da ovi rekordi ne isključuju mogućnost da klimatske promjene utiču na toplotne talase danas. Ali naučni konsenzus i negiranje klimatskih promjena opisani su kao “različita tumačenja uzroka” današnjih toplotnih talasa.
Podaci s grafike u velikoj su mjeri tačni i moguće ih je potvrditi i u drugim izvorima (1, 2, 3, 4, 5). U slučaju Albanije su zastarjeli, jer je novi rekord zabilježen 25. jula 2023. godine.
Ipak, činjenica da su najviše temperature izmjerene u većini zemljama Balkana prije jedne ili više decenija, ili prije jednog vijeka, nije dokaz da su klimatske promjene i globalno zagrijavanje izmišljeni fenomeni. Postoje brojni dokazi da se klima mijenja globalno, kontinentalno i lokalno brže nego ranije i da ove promjene uzrokuju ljudske aktivnosti.
Poricanje klimatskih promjena ili ljudske uloge u njima prisutno je u javnom prostoru već godinama. U okviru “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje” donijeli smo pregled dezinformacija i netačnih narativa o klimatskim promjenama, kao i činjenica koje nedvosmisleno potvrđuju da je klimatska kriza stvarna (1, 2, 3, 4).
Klimatske promjene su dugoročne promjene u temperaturama i vremenskim obrascima, navodi se na stranici Ujedinjenih nacija. One su dijelom dio prirodnih procesa na planeti, ali se ljudske aktivnosti od 1800-tih godina smatraju jednim od najznačajnijih faktora koji ih ubrzavaju. Većina naučnika (97%) slaže se da su klimatske promjene stvarne i da ljudi imaju snažan uticaj na klimatske promjene i na globalno zagrijavanje.
Na stranici američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (National Aeronautics and Space Administration – NASA) objašnjeno je da se klima na Zemlji mijenjala kroz istoriju, a u proteklih nekoliko stotina hiljada godina Zemlja je prolazila kroz više perioda ledenog doba i toplije klime. Posljednji period ledenog doba završen je prije oko 11.700 godina, što je ujedno i vrijeme početka ljudske civilizacije. Ipak, današnje promjene klime drugačije su, jer predstavljaju posljedicu ljudskog djelovanja, a trenutno zagrijavanje događa se brzinom kakva nije viđena u posljednjih 10.000 godina.
Ljudi su različitim aktivnostima, naročito nakon industrijske revolucije 1800-tih godina, proizveli veliku količinu stakleničkih gasova koji su “zarobili” toplotu koja dolazi od Sunca. Sunčevi zraci probijaju se u Zemljinu atmosferu i odbijaju se od površinu, ali se upravo zbog stakleničkih gasova ne mogu vratiti, te njihovo zadržavanje dovodi do trajnog zagrijavanja Zemlje.
Na stranici NASA-e navedeni su dokazi da su globalno zagrijavanje i klimatske promjene koje ono uzrokuje stvarni. Oni uključuju topljenje arktičkog leda i glečera, podizanje nivoa mora, rast prosječne temperature na Zemlji i učestale ekstremne vremenske događaje. Ovaj izvor navodi da je prosječna temperatura površine planete porasla za jedan stepen Celzijusa od kraja 19. vijeka, a većina zagrijavanja dogodila se u posljednjih 40 godina.
Američka NASA jedna je od nekoliko institucija koje mjere i prate globalnu temperaturu. Na stranici ove agencije detaljno je opisan metod za izračunavanje globalne temperature, ali i objašnjeno zašto je zagrijavanje od jednog ili dva stepena značajno.
Temperature koje doživljavamo lokalno i u kratkim periodima mogu značajno varirati zbog predvidljivih, cikličkih događaja, poput izlaska i zalaska Sunca i promjene godišnjih doba, zajedno s teško predvidivim obrascima vjetra i padavina.
Ali globalna temperatura uglavnom zavisi od toga koliko energije planeta prima od Sunca i koliko je zrači nazad u svemir. Energija koja dolazi od Sunca vrlo malo varira tokom godine, dok je količina energije koju zrači Zemlja usko povezana s hemijskim sastavom atmosfere, posebno s količinom gasova staklene bašte koji zadržavaju toplotu.
Globalna promjena od jednog stepena značajna je, jer je potrebna ogromna količina toplote da se svi okeani, atmosfera i kopnene mase zagriju za toliko. U prošlosti, globalni pad od jednog stepena bio je dovoljan da Sjeverna Amerika i Sjeverna Evropa uđu u malo ledeno doba. Pad od pet stepeni bio je dovoljan da veliki dio Sjeverne Amerike bude zatrpan ogromnom masom leda prije 20.000 godina.
Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, 2025. godina bila je jedna od tri najtoplije godine u istoriji mjerenja, s temperaturama većim za oko 1,43°C od prosjeka iz perioda 1850–1900. Posljednjih 11 godina bilo je 11 najtoplijih u istoriji mjerenja. I dok je na globalnom nivou zabilježen prosječan porast od 1,4 stepena, Evropa se zagrijava dvostruko brže od svjetskog prosjeka. Prosječna temperatura porasla je za 2,5 stepeni u odnosu na predindustrijsko razdoblje od kraja 19. vijeka.
Zašto temperaturni rekordi u prošlosti ne znače da se klima ne mijenja?
Na stranici američkih Nacionalnih centara za informacije o životnoj sredini (NCEI) navedeno je da, kada naučnici govore o klimi, “često gledaju na prosjeke padavina, temperature, vlažnosti, sunčeve svjetlosti, vjetra i drugih vremenskih pokazatelja koji se javljaju tokom dužeg perioda na određenom mjestu”, ponekad i tokom 30 godina. Promjene u prosječnim temperaturama adekvatniji su pokazatelj promjena klime od zabilježenih temperaturnih rekorda. Drugim riječima, samo zato što je jedan ljetni dan prije 50 godina bio topliji nego danas, ne znači da nije došlo do promjene prosječne temperature.
Slično se navodi i na stranici Climate ADAPT (evropska platforma za prilagođavanje klimatskim promjenama):
Promjena (tj. razlika u odnosu na prosjek tokom 30-godišnjeg referentnog perioda) u srednjoj godišnjoj temperaturi često se koristi kao glavni indeks u regionalnim procjenama klimatskih promjena, dok su promjene sezonskih prosjeka relevantne za procjenu sezonskih promjena i sektorske primjene.
Evropa kao kontinent zagrijava se otprilike 0,53°C po deceniji od sredine 1990-ih. Mediteranska regija zagrijava se 20% brže od globalnog prosjeka. Kada je riječ o zemljama koje se pominju na grafici, za neke od njih pronašli smo podatke koji potvrđuju trend rasta srednje godišnje temperature. Srednja godišnja temperatura u Srbiji porasla je za više od jednog stepena u odnosu na vrijednosti iz sredine 20. vijeka, a ljeta su u prosjeku toplija za 1,5°C. Posljednje tri decenije, prosječna temperatura u Podgorici porasla je za više od jednog stepena. U Hrvatskoj se trend rasta srednje godišnje temperature kreće između 0,2 i 0,5 °C svakih deset godina.
Toplotni talasi jesu postojali i ranije, ali su usljed klimatskih promjena sada češći, duži i intenzivniji.
Negatori klimatskih promjena i ranije su koristili slične argumente kako bi osporili klimatske promjene i globalno zagrijavanje. Platforma za provjeru činjenica Verificat bavila se navodima u jednom podcastu da se planeta kreće prema “periodu hlađenja”, jer je svjetski temperaturni rekord (56,7°C) zabilježen 1913. godine. U analizi se na sljedeći način argumentuje zašto su ovakve tvrdnje neutemeljene:
Činjenica da se najviša ikad zabilježena temperatura na Zemlji od početka mjerenja nije promijenila 109 godina ne znači da nema klimatskih promjena niti je to “dokaz” da se “krećemo prema periodu hlađenja”, kako se tvrdi u podcastu. Da temperature rastu, opširno je dokumentovano u izvještajima IPCC-a, vodećeg naučnog tijela u procjeni klimatskih promjena, gdje grupa stručnjaka ističe da je “zagrijavanje izazvano ljudskim djelovanjem već dostiglo oko 1°C (vjerovatno između 0,8°C i 1,2°C) iznad predindustrijskih nivoa (oko 1850. godine) u 2017. godini, povećavajući se po stopi od 0,2°C (vjerovatno između 0,1°C i 0,3°C) po deceniji”.
Shodno navedenom, tvrdnju da su klimatske promjene izmišljene jer su temperaturni rekordi u zemljama Balkana i u Evropi zabilježeni decenijama ranije ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i pseudonauku.
(Raskrinkavanje.ba)