Tablod Alo je 21.5.2020. objavio intervju sa izvjesnim Stefanom Unićem koji je predstavljen kao “mladi srpski naučnik koji je šokirao Srbiju informacijama o 5G mreži”. Prva u nizu dezinformacija objavljenih u ovom članku javlja se već u naslovu i odnosi se na predstavljanje samog sagovornika, koji nije ni naučnik ni istraživač, kako ga često “tituliraju” ovaj i drugi mediji.
MLADI SRPSKI NAUČNIK IZAŠAO U JAVNOST Uvođenjem 5G mreže postaćemo dijabetečari, ptice će početi da umiru, svet će se promeniti (FOTO)
Stefan Unić (22) je zapravo student druge godine Visoke tehničke mašinske škole strukovnih studija u Trsteniku, na smjeru proizvodno mašinstvo. Pažnju tabloidnih medija i opskurnih portala u Srbiji i BiH privukao je tvrdnjama o svom navodnom izumu, koji naziva “perosnalizovani orgonit”, a koji se teško može opisati drugačije nego kao potpuna besmislica.
Unić, tako, tvrdi da njegov izum “štiti od kemtrejlsova" - to jest, od nepostojećih “hemikalija za zaprašivanje” o kojima se izmišljaju razne teorije zavjere, za koje nema nikakvih dokaza. Iako njegove tvrdnje generalno nemaju veze sa naukom, to nije spriječilo čitav niz medija, mahom onih iz Srbije, da ga predstave kao “novog Teslu” ili “najboljeg naučnika na svijetu”, te da posvete značajnu pažnju njegovom “orgonitu”.
Alo je sa njim razgovarao i u januaru ove godine, kada ga je predstavio kao "pronalazača". Unić je tada ovako opisao svoj “izum”:
Moja ideja personalizovani orgonit je ekološki uređaj koji ublažava elektromagnetno zračenje, koristi se za brži i bolji rast biljaka, dobro je sredstvo protiv suše i smatra se da ima odličan uticaj u zaštiti od kemtrejlsova. Oni imaju široki dijapazon primene, a nažalost nisu dovoljno poznati u javnosti. Orgoniti su uređaji koji se postavljaju kod izvora zračenja (ruter, kompjuter, televizor...). Oni rade tako što ublažavaju zračenje tih tehničkih uređaja - kaže Stefan i dalje objašnjava:
- Sve je počelo od dr Vilhelma Rajha koji je uspeo da detektuje i izmeri postojanje eterične energije koju je nazvao orgonskom energijom - orgoniti. Naučnici sa Univerziteta Marburg (Nemačka) su 1986. naučno dokazali postojanje orgonskih akumulatora, dok je dr Nikolaj Kojzirev naučno dokazao da ta energija koja se nalazi svuda oko nas zaista i postoji. U sastav orgonita ulazi više različitih materijala (gvožđe, bakar, mesing i dr.), kristali(špic gorskog kristala, hematit, tigrovo oko, pirit, crni turmalin itd...). Kao vezivni element koristi se smola koja može biti poliesterska, prirodna (borova), sintetička i drugo. Orgoniti se zatim suše 24 sata i vade iz kalupa, pa su spremni za dalje korišćenje. Oni su trajni, nemaju vek trajanja, i za njih ništa nije potrebno za održavanje, amortizacija ne postoji, pa su praktično neuništivi - priča za Alo.rs ovaj mladi pronalazač.
U novom članku koji je Alo posvetio Uniću, on iznosi niz netačnih tvrdnji o štetnosti 5G mreže, od kojih smo o većini već pisali. Veći dio intervjua sadrži tvrdnje identične onima koje je Unić ranije iznosio u svojim medijskim nastupima na lokalnim televizijama.
Od mobilnih tehnologija do šećera u krvi...
Pored standardnih dezinformacija o štetnom djelovanju ove tehnologije na ljudsko zdravlje, Unić je iznio i jednu neuobičajenu - da ćemo nakon uvođenja 5G mreže “postati dijabetičari”.
Na početku članka navodi se da je Unić iskoristio “vrijeme dok je trajala pandemija” (vjerovatno misleći na vrijeme karantinskih mjera) da “istraži 5G mrežu”. U intervjuu se, međutim, ne mogu naći nikakvi podaci o bilo kakvom istraživanju, dok se iz tvrdnji koje je Unić iznio može sa priličnom sigurnošću zaključiti da je pod ovim terminom zapravo podrazumijevao “listanje” internetskih teorija zavjere o 5G tehnologiji.
Dok je trajala pandemija virusa Covid-19 nisam sedeo skrštenih ruku, več sam odlučio da istražim 5G mrežu o kojoj svi danas pričaju razne priče, i došao sam do nekih podataka koji su istiniti i predstavljaju 5G mrežu u pravom svetlu. Nikada nisam potcenjivao ničiji rad i istraživanje, ali ja se razlikujem od drugih, jer iznosim ono što drugi ne bi rekli. Ipak, ljudi moraju da znaju pravu istinu - počinje svoje obrazlaganje Stefan Unić, mladi srpski naučnik.
- Kao istraživač nisam ni za ni protiv uvođenja 5G mreže, moja obaveza kao istraživača je da iznesem podatke koje sam pronašao i istražio, ali dosadašnjim istraživanjem koje je trajalo više od 10 meseci, a u doba korone aktivnog rada na ovom polju, nisam pronašao nijednu dobru osobinu 5G mreže, koja bi bila od nekakve koristi, a pritom da nije štetna. Da sam pronašao samo jednu jedinu dobru osobinu ali ipak ne.
U sličnom maniru, Unić je kao izvor svojih tvrdnji o vezi dijabetesa i 5G naveo - “mišljenja sa akademskih studija”:
- U Americi će jedno od troje dece postati dijabetečari, a u Hispano populaciji jedno od dva deteta će postati dijabetečari, ali kakve to sada veze ima sa 5G mrežom? - pita se mladi istraživač.
Evo odgovora
- Wi-Fi zračenja i druga elektormagnetna zračenja poput električnog i prljave struje su glavni okidači za pojavu dijabetesa. Ovo nije ni moje mišljenje ni mišljenje nekih drugih ljudi već mišljenje sa akademskih studija. Kada se nalazimo u blizini Wi-Fi tornja tačnije tornja 5G mreže, glukoza u krvi naglo poraste C6H12O6 i tada se tačnije radi o hemoglobinskom merenju A1C ili HBA1C, to je ipak i dokazano - upozorava Stefan Unić.
Online pretraga izvora za tvrdnju da 5G "dokazano uzrokuje dijabetes” odvela nas je na stranicu Blushield USA koja nudi proizvode u rangu “personalizovanog orgonita”, poput “morske plazme” ili “uređaja za zaštitu od 5G zračenja". Na ovoj stranici je u januaru prošle godine objavljen snimak i transkript izlaganja izvjesne Sharon Goldberg u američkom Senatu, o navodnom uticaju mobilne telefonije na mentalno i fizičko zdravlje.
Goldberg u jednom trenutku izgovara gotovo identične rečenice kao i Unić u svom nastupu na “TV Galaksija” i intervjuu za Alo:
Jedno od tri američka djeteta će tokom života postati dijabetičari, a ako su Hispano žene, onda će to biti jedna od dvije. Dobro, ali kakve to veze ima sa bežičnim zračenjem? Bežično zračenje, i druga elektromagnetna polja, kao što su magnetna polja i prljava struja, bila su jasno povezana sa povišenim šećerom u krvi i dijabetesom. To govori stručna, recenzirana literatura (Peer Review Literature). To nije mišljenje.
Što bliže bežičnom tornju živite, biće vam viša glukoza u krvi, što se bazira na mjerenju hemoglobina a1c.
Uprkos ovim tvrdnjama, ne postoji nikakva kredibilna naučna literatura, ili, kako to Unić kaže, "mišljenje sa akademskih studija", koja dokazuje da bežično zračenje dovodi do višeg nivoa šećera u krvi, i/ili do pojave dijabetesa.
Goldberg, istina, nije izmislila tvrdnju da blizina bežičnog tornja povećava glukozu u krvi i da se to "dokazuje" mjerenjem nivoa hemoglobina A1c. Njen izvor je studija krajnje upitnog kredibiliteta iz 2015. godine, koju je sa grupom autora/ki objavio Sultan Ayoub Meo, profesor medicinskog fakulteta univerziteta King Saud u Rijadu.
Studija čiji zaključci odgovaraju tvrdnjama koje je iznijela Goldberg, a koje je zatim izdeklamovao Stefan Unić, objavljena je u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health. Studija nosi naziv "Veza izloženosti zračenju radiofrekventnog elektromagnetskog polja (RF-EMFR) generisanog kroz bazne stanice mobilne telefonije, sa glikoziliranim hemoglobinom (HbA1c) u krvi i rizikom od dijabetesa melitusa tipa 2” (Association of Exposure to Radio-Frequency Electromagnetic Field Radiation (RF-EMFR) Generated by Mobile Phone Base Stations with Glycated Hemoglobin (HbA1c) and Risk of Type 2 Diabetes Mellitus) i u njoj se uopšte ne spominje 5G mreža - koja nije ni postojala kada je istraživanje rađeno (Saudijska Arabija ju je, inače, uvela u oktobru 2019. godine; do maja ove godine u državi je postavljeno 7.000 5G tornjeva).
Ova je studija primjer problematičnog istraživanja koje na prvi pogled djeluje kao kredibilan “peer reviewed” rad, ali nema stvarnu naučnu vrijednost. Studija je objavljena u loše rangiranom časopisu izdavačke kuće MDPI koja je, kao i sam časopis, više puta opisani kao "predatorska". “Predatorsko izdavaštvo” odnosi se na publikacije koje djeluju kao akademske, ali zapravo ne postoje radi produbljivanja i širenja naučnog znanja, već radi zarade od autora/ki koji plaćaju da bi se njihovi radovi objavili - obično uz slabu ili nikakvu provjeru kvaliteta od strane drugih naučnika/ca. Shodno tome, ovakvi se radovi često koriste od strane zagovornika/ca nenaučnih (ili antinaučnih) teorija kao navodni dokazi da za njih postoji naučno utemeljenje - što je i ovdje bio slučaj. Više o "predatorskom izdavaštvu" pročitajte u analizi na linku ispod.
Naučnici u Medini nisu “otkrili lijek za COVID-19”
U prilog tome da se radi o neutemeljenim zaključcima loše provedene studije, govori i činjenica da njeni "revolucionarni" nalazi nikada nisu replicirani, to jest da u proteklih pet godina nije bilo novih istraživanja koja bi potvrdila rezultate ovog.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, dijabetes je hronična bolest koja nastaje u dva slučaja: kad pankreas ne prozvodi dovoljno insulina ili kada tijelo ne može efektivno koristiti insulin koji proizvede. Razlikuju se dva tipa dijabetesa, tip 1 i tip 2. O tipu 2, koji je i bio predmet navedene studije, SZO navodi:
Dijabetes tipa 2 (koji se ranije zvao neinsulinski ovisan ili početni dijabetes kod odraslih) rezultat je tjelesne neefikasne upotrebe inzulina. Većina oboljelih od dijabetesa ima dijabetes tipa 2. Ova vrsta dijabetesa u velikoj je mjeri rezultat prekomjerne tjelesne težine i fizičke neaktivnosti.
... i druga "otkrića” o 5G mreži
Pored neutemeljenih tvrdnji o dijabetesu i zračenju, Unić je naveo i niz drugih, jednako netačnih: da "niko ne zna" šta je 5G mreža; da je njena štetnost "jasna kao dan”, da od nje “umiru ptice”, te da na svijetu postoji tek nekoliko komercijalnih 5G mreža. Ni za jednu od ovih tvrdnji Unić ne navodi nikakve izvore ni dokaze.
On kaže za naš portal alo.rs da je prva generacija mobilnih telefona 1G bila samo glas, druga generacija 2G je bila i glas i tekst, treća generacija 3G (internet u limitiranoj verziji), četvrta generacija 4G je objedinila digitalnu tehnologiju (ovu sada koju koristimo na našim telefonima), a stiže nam nova 5G mreža.
- Ako pitate nekoga šta će biti 5G mreža verujte mi neće znati da vam daju tačan odgovor - upozorio je Stefan.
Zapravo debata o 5G mreži nije uopšte stvar za raspravu, da li je opasna po zdravlje ili ne, to je jasno kao dan izuzetno je štetna. Danas se veoma malo priča o 5G mreži obzirom da nam uskoro stiže. Rađena su istraživanja u Holandiji i od te 5G mreže su umirale ptice, kako će biti kad dođe kod nas, to ne bih znao da kažem - upozorava Unić.
(...)
Postoje svega nekoliko komercijalnih 5G mreža u svetu, i ima ih u Južnoj Koreji, Austriji, Švajcarskoj itd.
Prva Unićeva tvrdnja, o tome da “nema tačnog odgovora na pitanje šta će 5G mreža biti” je naprosto besmislena, budući da se o istoj redovno izvještava i da je definicija iste poznata. Aleksandar Mastilović, savjetnik generalnog direktora Regulatorne agencije za komunikacije u BiH (RAK) je za Raskrinkavanje objasnio šta je 5G tehnologija i šta znači “peta generacija (5G) mobilnih mreža”:
5G je skraćeni naziv za petu generaciju mobilnih mreža. 5G je jednostavna skraćenica za engleski naziv “5th Generation” i suštinski predstavlja protočnu tačku u konstantnom razvoju mobilnih komunikacionih sistema.
Za potpunije razumijevanje, treba znati da se razvoj mobilnih sistema provodi oko organizacije 3GPP, koja okuplja prvenstveno industriju koja radi na razvoju komercijalnih rješenja za mobilne sisteme (kao što su npr. Nokia, Ericsson, Huawei, ZTE, ali i mnoge druge, manje poznate kooperante pomenutih koorporacija, koje treba smatrati sistemskim integratorima). 3GPP održava skoro svakog mjeseca sastanke raznih radnih grupa koje se bave pojedinačnim temama, u vezi sa razvojem mobilnih tehnologija, a kao rezultat tog rada, otprilike jednom godišnje, izbaci se dopuna aktuelnog standarda u formi izdanja (release).
Kada se broj izdanja dovoljno “nagomila”, a inovacije jednako nakupe, 3GPP u suštini proglasi novu generaciju i to se otprilike dešava svakih 7-8 godina, nakon što neko od tih izdanja unese neku vidljivu i značajnu promjenu.
Izdanje Release 19 u Q2 2017. godine praktično je postalo standard za osnovnu verziju 5G, a dalji razvoj se neprekidno nastavlja. Tako možemo očekivati u i da se nakon 2025. godine počne govoriti o proglašenju 6G.
Mastilović je naglasio da se 5G od prethodnih generacija u suštini najviše razlikuje po načinu primjene, to jest po tome što ima u fokusu “usluživanje mašina, preciznije senzora iz opsega sistema Internet of Things (Internet stvari), a što nam dalje omogućava da operativno koristimo servise kao što su Smart Home (“Pametne kuće”) ili Smart Cities (“Pametni gradovi”)”.
Što se tiče tvrdnji da je jasno “kao dan” da je 5G mreža “izuzetno štetna”, one u ovom članku nisu potkrijepljene nikakvim dokazima. S druge strane, brojni su primjeri tvrdnji o štetnosti 5G mreže kojima smo se bavili u prethodnim analizama, u kojima su svi ti navodi opovrgnuti.
David Icke o pandemiji (3): Uprkos tvrdnjama teoretičara zavjere, 5G vas neće ugušiti
Radio talasi ne šire viruse i 5G mreža nije izazvala pandemiju COVID-19
Mastilović je već ranije za Raskrinkavanje objasnio princip djelovanja elektromagnetnih talasa, na kojima počiva svaki bežični signal u telekomunikacijama te ukazao na besmislenost teorija zavjere koje zagovaraju stav da je taj signal štetan. O tome smo pisali u analizi objavljenoj 18.4.2020:
Svaki bežični signal, koji koristimo u komunikacijama od WiFi kod kuće do Bluetooth, pa do mobilnih mreža svake od generacija, bez razlike i 5G, u svojoj prirodi je elektromagnetni talasi. U elektromagnetne talase spada i svjetlost koja nas zrači 300.000-700.000 GHz zavisno od nijanse boje, i znači život, a ne opasnost. Tek iznad 700.000 GHz počinju UV zračenja, koja spadaju u joniozujuća i mogu razbiti DNK živog tkiva, pa zbog toga se trebamo više plašiti nezaštićenog boravka 1 sat vremena na ljetnom suncu nego svih nejonizujućih zračenja do danas. Uvijek se može napraviti opasan elektromagnetni talas laserskog usmjernog tipa u jednu tačku, ali to nije slučaj u telekomunikacijama, i sve navedene tvrdnje u proširenim teorijama zavjere nemaju vjerodostojne potvrde u vodećim naučnim bazama.
Američka agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) takođe ne navodi nikakve zdravstvene rizike 5G mreže. Ni Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation, WHO) na svojoj web stranici nema podatke o štetnosti 5G mreže.
Do danas, i nakon obimnog istraživanja, nije utvrđena nikakva uzročno posledična veza između izlaganja bežičnim tehnologijama i negativnih posljedica po zdravlje. Zaključci vezani za zdravlje se izvlače iz studija koje su rađene na čitavom radio spektru, ali dosad je samo nekoliko studija izvedeno na frekvencijama koje će koristiti 5G. Zagrijavanje tkiva je glavni mehanizam interakcije između polja radio-frekvencije i ljudskog tijela. Izlaganje radio-frekvencijama sadašnjih tehnologija rezultira u zanemarivom podizanju temperature ljudskog tijela. Kako se frekvencija povećava, prodiranje u tjelesna tkiva se smanjuje i upijanje energije se više zadržava na površini tijela (koža i oko). Ukoliko izloženost ostaje ispod međunarodnih standarda, ne očekuju se posljedice po javno zdravlje.
Dalje, tvrdnje o pomoru ptica koje je navodno izazvala 5G mreža, pojavljivale su se više puta, u različitim varijantama. Svaka od tih tvrdnji je bila netačna, uključujući one o "pomoru ptica" u Holandiji, Hrvatskoj i Italiji, te, u najnovijoj verziji ove priče, u Kruševcu - gradu koji nije pokriven 5G signalom, kao ni ostatak Srbije.
Pčele u Ukrajini nije ubila 5G mreža, već pesticidi
Ne, 5G mreža u Kruševcu nije ubila “mnogo vrabaca”
Ni tvrdnja o rasprostranjenosti komercijalne upotrebe 5G mreže nije tačna. Sajt 5G Observatory, kojeg podržava Evropska komisija, specijalizovan je za i monitoring dešavanja na tržištu u kontekstu razvoja 5G mreže u EU, ali i van nje. Na tom sajtu je dostupan pregled 10 zemalja u EU te još 14 drugih sa 5G mrežom koja se koristi u komercijalne svrhe.
Portal Alo nije odgovorio na naš upit o tome da li je i na koji način provjerio bilo šta od navedenog prije nego što je objavio ovaj intervju.
S obzirom na gore navedeno činjenice, tvrdnju da je “dokazano” da glukoza u krvi naglo poraste “kad se nalazimo u blizini tornja 5G mreže” ocjenjujemo kao lažnu vijest i pseudonauku, budući da za nju ne postoji nikakav dokaz.
Tvrdnju da 5G uzrokuje pomor ptica ocjenjujemo kao prenošenje lažne vijesti, dok tvrdnju o tome da je 5G “dokazano izuzetno štetan” ocjenjujemo kao pseudonauku. Konačno, tvrdnje da je sagovornik tabloida Alo “naučnik i istraživač”, te da postoji svega nekoliko 5G komercijalnih mreža u svijetu, ocjenjujemo kao dezinformacije.
(Raskrinkavanje.ba)
Studija iz 2015. godine: Forsiranje "otkrića"
Istraživanje veze između hemoglobina A1c i zračenja mobilnih stanica je rađeno 2015. godine na dvije grupe dječaka iz dvije osnovne škole u Saudijskoj Arabiji. Obje škole su se nalazile na udaljenosti od oko 200 m od predajnika za mobilnu telefoniju. U prvoj školi izmjerena je izloženost zračenju od 9,601 nanovata po centimetru kvadratnom, dok je u drugoj ona iznosila 1,909 nW/cm2.
Istraživanje je rađeno tako što je izmjeren i upoređen nivo hemoglobina A1c u krvi 96 dječaka uzrasta 12–16 godina iz prve škole, te 63 dječaka uzrasta 12–17 godina iz druge škole. Hemoglobin A1c se koristi za utvrđivanje prisustva šećera (glukoze) u krvi, a njegov povišen nivo indicira i povećan rizik od pojave dijabetesa.
Autori/ke su u studiji naveli/e da je istraživanje ustanovilo da je prosječan nivo glikoziliranog hemoglobina "značajno viši" kod grupe dječaka iz škole u kojoj je izmjerena veća izloženost zračenju RF-EMFR. Taj je zaključak zatim interpretiran kao pokazatelj uticaja radiofrekventnog elektromagnetnog polja na nivo šećera u krvi.
No, stvarna razlika između prosječnog nivoa HbA1c kod dvije grupe djece je iznosila minornih 0,1% (5,4 u prvoj i 5,3 u drugoj grupi), što ne predstavlja "značajno viši nivo", te je ovakva interpretacija rezultata istraživanja naprosto - obmanjujuća.
Dalje, u zaključku studije se navodi i da je u prvoj grupi otkriven i veći rizik od razvijanja dijabetesa, na osnovu prevalencije povišenog nivoa hemoglobina A1c u grupi. U studiji se tako navodi da je u prvoj grupi povišen nivo HbA1c izmjeren kod 31% djece (30 od 96), a u drugoj kod 27% (17 od 63). Autori/ke studije su naveli da su kao prag za određivanje rizika od dijabetesa tipa 2 uzeli nivo HbA1c jednak ili viši od 5,6%, što su smatrali "narušenim" nivoom hemoglobina A1c.
Ova granična vrijednost je objašnjena time da nivo hemoglobina A1c od 5,6% do 6,9% odgovara "narušenom hemoglobinu ili predijabetičnom stanju”, pozivajući se na rad iz 2011. godine (link) u kom takva tvrdnja ne postoji. Druga literatura koja se citira - recimo, izvještaj Svjetske zdravstvene organizacijesa konsultacija o korištenju HbA1c za dijagnosticiranje dijabetes melitusa iz 2011. godine (link) - navodi da, iako nema čvrsto uspostavljene granice, rizičnim se obično smatra nivo HbA1c od 5,7% naviše.
S obzirom da u studiji nisu prikazani individualni podaci o izmjerenim nivoima hemoglobina A1c, ne može se utvrditi koliko dječaka iz koje grupe je imalo nivo HbA1c = 5,6% (to jest, koliko njih je zapravo bilo ispod ili na samoj granici na kojoj se može govoriti o postojanju povećanog rizika od dijabetesa), pa je čak i razlika od 4% u prevalenciji “narušenog hemoglobina” među grupama upitna.
Dodatno, u interpretaciji rezultata je "preskočena" druga mjerena varijabla - indeks tjelesne mase (BMI) - iako je kod nje ispoljena mnogo značajnija razlika između dvije grupe. Podatak o tome da je prva grupa u prosjeku imala značajno viši indeks tjelesne mase može se iščitati samo iz tabele, ali ne i iz analize rezultata i zaključka studije.
Prva grupa je, naime, imala BMI za 6,7% veći od druge - on je iznosio 22,91 kilograma po metru kvadratnom (a ne metra po kilogramu, kako je napisano u samoj studiji) u prvoj i 21,47kg/m2 u drugoj grupi.
Ovaj je podatak zaobiđen iako je korelacija između gojaznosti i rizika od dijabetesa tipa 2 već poznata (link), za razliku od "volšebnog" uticaja mobilnog zračenja na isti. Sa druge strane, minorna razlika između nivoa hemoglobina A1c od 0,1% opisana je kao “značajna”.
Pored gore navedenog, istraživanje ima i drugih problema, uključujući mali uzorak, dodatno ograničen značajnom razlikom u broju djece u dvije grupe (96 u jednoj i za trećinu manje (63) u drugoj) i nepostojanjem kontrolne grupe. Štaviše, sami autori navode da nisu mogli da uspostave uzročno-posljedičnu vezu između izloženosti zračenju i nivoa šećera u krvi, upravo zbog malog uzorka, njegove ograničenosti samo na djecu muškog pola, te zbog samog dizajna studije (studija presjeka). To ih, ipak, nije spriječilo da u zaključcima navedu da je RF-EMFR zračenje “povezano” sa nivoom šećera u krvi i predijabetičnim stanjem kod srednoškolaca, te da se “izgleda radi o još jednom faktoru rizika za razivijanje dijabetesa tipa 2”.