Foto: Raskrinkavanje.ba
U Potočarima je 11. jula 2025. godine obilježena 30. godišnjica genocida u Srebrenici i obavljena dženaza za još sedam identifikovanih žrtava. Komemoraciji su prisustvovale hiljade ljudi, uključujući preživjele, porodice žrtava i domaće, regionalne i strane zvaničnike/ce.
Poruke kojima se odaje pošta žrtvama genocida i ističe važnost kulture sjećanja pristizale su iz cijelog svijeta, pa tako i iz susjedne Srbije. Ipak, gotovo sve javne ličnosti iz ove zemlje koje su se oglasile povodom obilježavanja godišnjice genocida suočile su se s medijskim linčom. Riječ je o praksi koja postoji već izvjesno vrijeme.
Targetiranje, izmišljanje izjava i negiranje genocida
Mnogi mediji u Srbiji, primarno oni bliski vladajućem režimu Aleksandra Vučića, već godinama intenzivno negiraju genocid u Srebrenici i promovišu dezinformacije i teorije zavjere u vezi s događajima koji su se odvili u ovom gradu i oko njega u julu 1995. godine. Raskrinkavanje je o tome već pisalo u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.
Osim direktnog negiranja, ovi mediji često nastoje prikazati javne ličnosti koje ne negiraju genocid, ili pokazuju bilo kakvu empatiju prema srebreničkim žrtvama, kao izdajice i “antisrbe”. Ove godine, medijski napadi na pojedince/ke, organizacije i medije koji govore o genocidu u Srebrenici ima i dodatnu dimenziju – diskreditovanje kritika režima Aleksandra Vučića.
Naime, u Srbiji od novembra 2024. godine traju studentske blokade i protesti podstaknuti obrušavanjem nadstrešnice na nedavno rekonstruisanoj Železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi. Studenti, koji uživaju veliku podršku građana/ki, uputili su nekoliko zahtjeva vlasti u Srbiji. Traže objavljivanje kompletne dokumentacije rekonstrukcije novosadske željezničke stanice, istragu i procesuiranje onih koji su napadali studente te oslobađenje studenata i građana uhapšenih na protestima. Studenti su u maju 2025. godine tražili raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Vlast i njima bliski mediji su od samog početka protesta i blokada optuživali studente da rade na rušenju države i da sprovode “obojenu revoluciju" po nalogu stranih sila, iako za ove navode nikada nisu predstavljeni konkretni dokazi. Krajem juna 2025. godine počela je kampanja u kojoj su studenti u blokadi, ali i drugi/e kritičari/ke vlasti, optuženi da proglašavaju Srbe “genocidnim” narodom, da su izdajnici, mrzitelji Srbije i Srba, i slično.
BLOKADERSKI NOVINAR ŽELJKO VELJKOVIĆ PORUČIO: Samo Srbi su genocidni - Mladiću se ni grob ne sme znati (FOTO) (Novosti, 11. 7. 2025)
BAJKERI BLOKADERI IDU U SREBRENICU DA PONOVE DA JE SRBIJA GENOCIDNA! Studenti u Strazburu slušali Piculu i Bartulicu, a njihovi podržavaoci na maratonu u BiH (Kurir, 2. 7. 2025)
Blokaderske novine poručuju: Naše obeležavanje genocida koji su počinili Srbi biće pobeda studenata i poraz Srbije (Informer, 11. 7. 2025)
IDEOLOG BLOKADERA DANAS IZ SVE SNAGE SRBE NAZIVA GENOCIDNIM NARODOM (VIDEO) (Alo, 11. 7. 2025)
Iz ovih članaka i izjava iznesenim u njima jasno je da niko od targetiranih aktera/ki nije zaista Srbe nazvao “genocidnim narodom”, ili kazao da je Srbija “genocidna”, niti je u članku “blokaderskih novina”, kako je nazvan portal Danas, pisalo da je obilježavanje godišnjice genocida “poraz Srbije”. Riječ je o izjavama koje su im pripisali tabloidi.
Iako se ideološki heterogeni studenti nisu zvanično izjasnili o Srebrenici, gotovo sve javne ličnosti koje jesu, opisane su kao “blokaderi”, što je izraz koji za studente u blokadi koristi vlast predvođena SNS-om i njemu bliski mediji. Etiketiranjem osoba koje su javno govorile o genocidu u Srebrenici kao “izdajnika” koji Srbe proglašavaju “genocidnim narodom” i njihovim dovođenjem u vezu sa studentskim blokadama tabloidi nastoje diskreditovati ovaj pokret.
O mnoštvu izmišljenih citata u vezi s obilježavanjem godišnjice genocida u Srebrenici, objavljenih na portalima tzv. režimskih medija u Srbiji, pisao je naš partnerski fact-checking portal Fake News Tragač u analizi objavljenoj 11. jula 2025. godine, kao i u svojoj rubrici “Blokadna beležnica”, u sklopu koje je proteklih mjeseci analizirao medijske dezinformacije o studentskim blokadama i protestima.
Raskrinkavanje je o “Blokadnoj beležnici” i dezinformativnoj kampanji koju su prorežimski mediji vodili uoči godišnjice genocida u Srebrenici razgovaralo s glavnim i odgovornim urednikom Fake News Tragača Ivanom Subotićem. Subotić je objasnio kako je započeta “Blokadna beležnica”:
Blokadnu beležnicu započeli smo s ciljem da arhiviramo što više manipulativnih vesti o studentskim demonstracijama i protestima u Srbiji. Njoj je prethodila jedna šira analiza o narativima kojima se targetiranju studenti, objavljena sredinom decembra prošle godine, nakon nekoliko nedelja od početka blokada. Štetni narativi o studentima koje smo zabeležili u decembru se manje-više nisu menjali do sada, pa se beleženje vesti koje sadrže ovakve narative i njihovo arhiviranje činilo kao logičan potez kojim bismo doprineli osvetljavanju etičkih prestupa medija.
Kao najvažnije nalaze ove rubrike izdvojio je 5.000 zabilježenih manipulativnih vijesti i 35 analiza u kojima su se osvrnuli na potpuno lažne tvrdnje. Zabilježili su, kaže Subotić, na stotine vijesti u kojima su studenti neopravdano etiketirani kao fašisti, teroristi i nacisti, pa čak i kanibali i satanisti.
Posebnom medijskom targetiranju bili su izloženi studenti koji su izrazili svoj lični stav o genocidu u Srebrenici. Davud Delimeđac i Emina Spahić iz Novog Pazara “istureni” su u prvi plan u ovim napadima.
JEZIVA MRŽNJA! PSUJU NAJGROZNIJIM REČIMA "SRPSKU VLADU"! Blokaderka koja bi da žigoše Srbe kao genocidne, prethodno predvodila antisrpsku rulju u Novom Pazaru! (VIDEO) (Alo, 24. 6. 2025)
ŠEF BLOKADERA IZ NOVOG PAZARA DAVUD DELIMEĐAC PORUČUJE: Srbi su genocidni! (VIDEO) (Novosti, 11. 7. 2025)
Kako smo već objasnili u analizi koju možete pročitati ovdje, ni Spahić ni Delimeđac nisu kazali da su Srbi “genocidni” niti je Spahić na protestima “psovala srpsku vladu” ili predvodila grupu ljudi koji su to činili. Bez obzira na činjenice, optužbe na njihov račun objavljene su u desetinama članaka, uz konstantno isticanje njihovog rodnog grada, u kojem većinom žive Bošnjaci i muslimani, i optuživanje da su “antisrbi”.
Na sličan način targetirana je i novinarka Nusreta Brunčević iz Novog Pazara. Nakon što se 11. jula javno obratila na skupu odavanja pošte žrtvama genocida u Srebrenici održanom u Novom Pazaru, tabloidi su i za nju tvrdili da je Srbe nazvala “genocidnim” i optužili je da širi “velikomuslimansku ideologiju”. Suprotno ovim tvrdnjama, Brunčević je u svom govoru naglasila da Srbi nisu i ne mogu biti genocidni, i nije uopšte spominjala islam.
Raskrinkavanje je kontaktiralo Eminu Spahić. U odgovoru na pitanje šta je, prema njenom mišljenju, cilj ovakvog targetiranja, kazala je sljedeće:
Pretpostavljam da je cilj takozvana satanizacija pojedinca, gde bi nas konstantnim predstavljanjem u negativnom svetlu uspeli da narod udalje od naše ideje. Takođe, možemo da primetimo da navođenjem naše religije ili nacionalnosti tabloidi pokušavaju da ponovo seju mržnju među narodom. Ranije nismo imali to jedinstvo koje sada imamo, jer je političarima glavna strategija bila "zavadi pa vladaj". Sada kada većinski toga nema, pokušavaju da ponovo naprave sličnu atmosferu u društvu, ali nadam se da do toga neće doći.
Targetiranje Delimeđca i Spahić u kontekstu ove dezinformativne kampanje spomenuo je i Ivan Subotić u jednom od odgovora za Raskrinkavanje:
Tema vezana za “proglašavanje Srba genocidnim” prisutna je u tabloidima već nekoliko meseci. Ranije su ovim štetnim narativom uglavnom targetirani studenti iz Novog Pazara, poput Davuda Delimeđca ili Emine Spahić, ali ona dobija dodatni zamah pred vidovdanski protest održan 28. jula. U nedelji koja je prethodila ovom protestu zabeležili smo da je u tabloidima koje analiziramo (Alo, Informer i Novosti) oko 110 puta ponovljeno kako je cilj protesta da Srbi budu proglašeni za “genocidni narod”. Tokom nedelje u kojoj je obeležen “Međunarodni dan refleksije i sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine” zabeležili smo još oko 70 vesti u kojima se različite grupe, pojedinci ili organizacije optužuju da su Srbe proglasili “genocidnim narodom” ili im stavili “genocidni žig”.
Tvrdnje da su osobe koje su govorile o genocidu u Srebrenici Srbe prozvale “genocidnim narodom” objavljivane su u provladinim medijima u Srbiji i prethodnih godina (1, 2, 3). Ipak, kako primjećuje Subotić, ove je godine kampanja bila intenzivnija u odnosu na prethodne:
Da, i prethodnih godina smo zabeležili slične manipulacije. Identičan narativ o “genocidnom narodu” prošle godine je uspostavljen pred usvajanje rezolucije Ujedinjenih nacija o “Međunarodnom danu refleksije i sećanja na genocid u Srebrenici 1995 godine”. Nekoliko godina pre toga, glumac Sergej Trifunović, koji je tada bio značajnije politički aktivan, u tabloidima je neopravdano optužen da je je izjavio da su Srbi “genocidan narod”. Takođe, opoziciona političarka Marinika Tepić prethodnih godina je etiketirana kao “glavna propagatorka antisrpske genocidne histerije”. Ovogodišnja manipulativna kampanja je imala nove mete – studente, i bila je znatno šireg obima, što pokazuje da je vlast uzdrmana trenutnom političkom krizom, pa se sve više oslanja na propagandu. Dezinformacije i manipulacije vezane za dan sećanja na srebreničke žrtve deo su ustaljene prakse provladinih tabloida u Srbiji. Pored manipulacija vezanih za ovaj dan, svake godine se na sličan način u provladinim tabloidnim glasilima plasiraju i manipulacije o NATO bombardovanju SR Jugoslavije, “Oluji” itd. Njihov cilj uglavnom je da u biračkom telu vladajuće stranke održe nacionalistički naboj i izazovu mržnju prema političkim protivnicima koji se etiketiraju kao “antisrbi”.
Produbljivanje negatorskog narativa
U julu 1995. godine u Srebrenici i oko nje ubijeno je više od 8.000 osoba bošnjačke nacionalnosti, uglavnom muškaraca i dječaka, nakon što je Vojska Republike Srpske preuzela kontrolu nad gradom. Ovaj zločin okvalifikovan je kao genocid u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Suda Bosne i Hercegovine.
Za zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, a od 20 presuda Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju za zločine u Srebrenici, sedam uključuje presude za genocid. Ove presude donesene su na osnovu više hiljada materijalnih dokaza i stotina svjedočenja, a kvalifikaciju genocida, prema tvrdnjama predsjednika Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Theodora Merona, potvrdila su 34 pravnika iz 29 zemalja s pet kontinenata.
Uprkos činjenicama utvrđenim na sudu, negiranje genocida u Srebrenici rasprostranjen je fenomen u Srbiji i u Republici Srpskoj. Kako je objašnjeno u analizama iz našeg “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje” (1, 2, 3, 4), u negiranju genocida aktivno učestvuju i javni/e zvaničnici/e i mediji iz Srbije i RS. Negiranje je postalo svojevrsni zvanični politički stav vlasti. Prema podacima i izvještajima o negiranju genocida koje jednom godišnje objavljuje Memorijalni centar Srebrenica (1, 2, 3, 4), visokopozicionirani zvaničnici iz RS i Srbije, poput Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, nalaze se među najčešćim negatorima.
U negiranju, koje nerijetko podrazumijeva i širenje dezinformacija i teorija zavjere o događajima u Srebrenici u ljeto ‘95. godine, učestvuju i mnogi mediji, uključujući i provladine medije u Srbiji i javni servis u Republici Srpskoj.
Pojedinci/e ili organizacije koje ne prihvate negatorske narative ili odbiju da učestvuju u negiranju, kao što smo naveli ranije u ovoj analizi, suočavaju se s intenzivnim targetiranjem, optužbama i klevetama. Osim što se kampanje protiv tih osoba i/ili organizacija koriste kao alat za diskreditovanje kritičara režima, one također služe kako bi se produbio negatorski narativ o genocidu u Srebrenici.
Čini se da je bilo kakvo spominjanje genocida, osim ako nije riječ o eksplicitnom negiranju, postalo tabu prethodnih godina u Srbiji. Zlonamjernim kampanjama protiv osoba koje o njemu govore potencijalno se postižu dvije stvari. S jedne strane, obeshrabruju se osobe ili grupe da javno govore o genocidu u Srebrenici i suprotstave se negiranju i kontinuiranom omalovažavanju žrtava. Strah da će, ukoliko to učine, biti izloženi medijskom linču koji može imati ozbiljne posljedice na njihov život i bezbjednost nije zanemariv. S druge strane, rijetke osobe ili organizacije koje se odvaže odstupiti od standardnog negiranja opštoj se javnosti predstavljaju kao izdajnici i mrzitelji Srba i Srbije, čime se nastoji proizvesti emotivna reakcija i postići da publika suočavanje s prošlošću poistovjećuje s izdajništvom i autošovinizmom.
Na koncu, u javnom prostoru u Srbiji ima vrlo malo mjesta za razgovor o Srebrenici i iznošenje činjenica. Publika je iz godine u godinu preplavljena izmišljotinama i teorijama zavjere koje dolaze iz značajnog broja medija, a svako preispitivanje propagande negiranja dočekano je demonizacijom onih koji se “usude” da to učine, očigledno s ciljem da budu ušutkani. Bez obzira na to, i u Srbiji i u Republici Srpskoj i dalje postoje mediji, pojedinci i organizacije koje svjesno i hrabro govore o činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)