Foto: Wikimedia Commons
Slobodan Župljanin, predsjednik Organizacije starješina Vojske Republike Srpske, gostovao je 20. maja 2025. u Jutarnjem programu Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), gdje je komentarisao zdravstveno stanje Ratka Mladića i njegov boravak u pritvorskoj bolnici Haškog tribunala.
Voditeljica je na početku emisije konstatovala da “ne možemo vidjeti etičko ponašanje doktora” u Haagu prema Mladiću, na što je Župljanin dodao da UN “zagorčava život” Srbima kojima je suđeno u Haagu.
Foto: Screenshot/RTRS
Župljanin je okrivio tribunal u Haagu za pristranost prema srpskim optuženicima i rekao da je ovaj sud slijedio “mapu puta” da prikaže samo Srbe kao zločince, a da su srpske zatvorenike iz zatvora puštali tek “kad bi umirali” ili pred kraj njihovog života.
Porazna i otužna činjenica, danas praksa Haškog tribunala i te takozvane međunarodne zajednice i te takozvane evropske demokratije i humanosti, dakle uči da su oni Srbe iz haških ćelija puštali samo kada su umrli ili kada su se na nedvosmislen način uvjerili da je život pri kraju i pri isteku.
Župljanin je osporio presudu Mladiću, navodeći da optužbe nisu dokazane na sudu.
Ali ono što smo mogli vidjeti u toku suđenja, ništa od onoga, dakle, za što ga je optužnica teretila nije dokazano. Njihove tvrdnje se samo zasnivaju na verbalnom narativu, gdje se kaže “jeste”, a nema nijednog dokaza i nije pružen nijedan relevantan dokaz da on i njegovo ponašanje imaju veze i da se može utvrditi takva odgovornost.
U emisiji je negirao genocid u Srebrenici, nazivajući ga “incidentom” i “gnusnim zločinom”, navodeći da to nije bio zločin zbog kojeg ga je osudio Haški tribunal i optužujući ovaj sud da pokušava uspostaviti kolektivnu krivicu za genocid.
Jedan incident, koji je, nažalost, dakle, gnusan zločin, težak, ali nije genocid, i nije ono zašto ga je Haški sud osudio i zašto ga tereti, i zašto pokušava tu odgovornost pronijeti i na čitav srpski narod. Dakle, nije to bio predmet. Oni su to jednostavno montirali kao što montiraju i sve drugo što se danas događa na globalnoj političkoj sceni.
Voditeljica nije intervenisala dok je Župljanin hvalio Mladića, za kojeg je rekao da je poštovao “sve konvencije” u ratu, i Vojsku Republike Srpske, koju je opisao kao “humanitarnu organizaciju”.
Članak o ovom gostovanju, sa snimkom emisije, objavljen je na portalu RTRS-a istog dana. Prenijeli su ga Alternativna televizija, Vrbas Media, Savamedia, Herceg Media, Ozren Media i Provjereno (.info).
Zahtjevi za puštanje iz pritvora
Slobodan Župljanin je bivši pukovnik Vojske Republike Srpske i dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Slobomir P Univerziteta u Banjoj Luci. Raskrinkavanje je ranije analiziralo dezinformacije u medijima koje je Župljanin komentarisao, kao što su tvrdnje o angažmanu policije FBiH u RS iz 2019. godine, tvrdnje o “planovima” ukidanja Republike Srpske ili o “zavjerama stranih obavještajnih službi protiv Dodika” iz 2022. godine.
Kako se navodi na stranici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), spekulacije o lošem zdravlju Ratka Mladića postoje još od njegovog hapšenja 2008. godine. Sud je od 2011. godine naložio više medicinskih pregleda kako bi se utvrdila Mladićeva zdravstvena slika. U međuvremenu, advokatski tim Ratka Mladića u više je navrata tvrdio da on treba biti privremeno pušten iz pritvora zbog lošeg zdravstvenog stanja, navodeći da Haški tribunal ne može pružiti potrebnu zdravstvenu njegu, a da liječenje treba nastaviti u Moskvi ili u Srbiji. Nakon jednog od tih zahtjeva, u saopćenju za javnost iz 2017. godine, MKSJ navodi da “Sudsko vijeće vjeruje da se Mladić neće vratiti ukoliko mu privremeno puštanje na slobodu bude odobreno.” Dodano je da je sud omogućio zdravstvenu njegu koja je u skladu s međunarodnim standardima.
Mladićev tim je 2024. godine ponovo zahtijevao privremeno puštanje Mladića na slobodu, kako bi se liječio ili eventualno odslužio ostatak kazne u Srbiji. Tada je također navedeno da pritvorska jedinica UN-a u Haagu ne može garantovati adekvatno Mladićevo liječenje, a da njegova zdravstvena dokumentacija treba biti podijeljena s njegovim medicinskim timom u Srbiji. Ipak, u svojoj odluci iz maja 2024. Sud je obrazložio da Mladić dobija adekvatnu zdravstvenu njegu u Haagu, što dokazuju svi nalazi nezavisnog medicinskog tima. Sud je tom prilikom također naložio da medicinski tim u Srbiji dobije uvid u Mladićeve medicinske nalaze.
Dakle, iako se na RTRS-u predstavlja da se sud u Haagu prema Mladiću odnosi “nehumano” i da “krši njegova ljudska prava”, za to ne postoje nikakvi dokazi te se također dâ naslutiti da je riječ o pokušaju advokatskog tima da Mladića izruči u zatvor ili bolnicu u Srbiju ili Rusiju (na osnovu prethodnih zahtjeva).
Historijski revizionizam i dezinformacije o ratnim zločinima
Župljaninova tvrdnja da je Haški tribunal puštao osuđene Srbe samo kada je bilo izvjesno da će umrijeti, čime “dokazuje” pristranost i maliciozne namjere ovog suda, nije tačna: neki osuđenici koji su puštani nakon dijela odslužene kazne živjeli su još dugo poslije toga, a neki su i danas živi. Naprimjer, Momčilo Krajišnik, uhapšen 2000. i pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora 2009. godine, pušten je na slobodu 2013. nakon odslužene dvije trećine kazne. Umro je 2020. od posljedica Covid-19. Biljana Plavšić je pravosnažno osuđena 2003. na 11 godina zatvora nakon što je priznala krivicu za zločine protiv čovječnosti. Puštena je 2009. nakon odslužene dvije trećine kazne. U januaru 2025. davala je izjave za medije.
Župljanin je u emisiji RTRS-a rekao da Haški tribunal nije dokazao Mladićevu odgovornost za zločine iz optužnice. To nije tačno.
Ratko Mladić, bivši komandant Vrhovnog štaba Vojske Republike Srpske, osuđen je za ratne zločine, uključujući genocid u Srebrenici 1995. godine u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi, uglavnom Bošnjaka. Odluke suda u Haagu bazirane su na dokumentovanim činjenicama, a suđenje u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju uključivalo je svjedočenja 592 svjedoka i gotovo 10.000 dokaznih predmeta. Mladić je 2017. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Presuda je potvrđena u žalbenom postupku 2021. godine. Kako se navodi u analizi portala Detektor iz 2021. godine, dokazi iz haških presuda potvrđuju da su hiljade žrtava sistematski i organizovano pogubljene, a njihova tijela premještana u sekundarne grobnice kako bi se prikrio zločin. Tribunal je zaključio da je zločin imao genocidnu namjeru, dakle, eliminaciju značajnog dijela srebreničkih Bošnjaka.
Tvrdnje da postoji namjera da se ustanovi kolektivna krivica za genocid u Srebrenici, odnosno da se okrive Srbi kao narod, nisu nove. Radi se o tvrdnjama koje grade narativ negiranja genocida. Raskrinkavanje se ovakvim neosnovanim optužbama bavilo ranije, uglavnom u kontekstu osporavanja rezolucije o genocidu u Srebrenici koja je usvojena u Ujedinjenim nacijama 2024. godine. Ovakve optužbe iznose se i u pokušajima diskreditacije javnih ličnosti ili aktivista/ica, kojima se pripisuje označavanje Srba kao “genocidnog naroda” (1, 2). Kao što smo napisali u prethodnim analizama (1, 2, 3), odgovornost za ratne zločine i genocid koju su ustanovili međunarodni i domaći sudovi je individualna; nijedna od ovih presuda ne ustanovljava kolektivnu krivicu. Odgovornost je na individualnim počiniocima. Presuda Ratku Mladiću također ne ustanovljava nikakvu kolektivnu odgovornost Srba kao naroda.
Shodno navedenom, tvrdnju da Haški tribunal nije dokazao Mladićevu odgovornost za zločine iz optužnice, objavljenu na RTRS-u, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da u Srebrenici nije počinjen genocid. Druge objave ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
Tvrdnju da je Haški tribunal puštao srpske osuđenike samo kada je izvjesno da neće poživjeti ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da je Haški tribunal pripisivao kolektivnu krivicu za genocid u Srebrenici.
(Raskrinkavanje.ba)