Foto: Freepik
U Zvorniku je 15.12.2023. godine uhapšeno sedam osoba pod sumnjom da su učestvovali u izvršenju krivičnog djela genocid. Riječ je o bivšim pripadnicima i zapovjednicima Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske koji se dovode u vezu sa strijeljanjem 800 srebreničkih Bošnjaka na lokalitetu Orahovac 1995. godine.
Ova hapšenja bila su predmet intenzivnog medijskog izvještavanja kako u BiH, tako i u regionu. Mnogi mediji su, pak, vijesti na ovu temu iskoristili kao povod za negiranje genocida u Srebrenici. Tako je na portalu RT Balkan, regionalnoj ispostavi ruskog državnog medija, 15. decembra objavljen članak pod naslovom:
Hapšenje u Zvorniku za navodni genocid: Zapadne ambasade povećale kvotu Srba koje treba utamničiti
Izraz “navodni genocid” iskorišten je još nekoliko puta u članku. Sagovornik RT Balkana, predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić, ustvrdio je da hapšenja predstavljaju borbu za “očuvanje mita o navodnom genocidu u Srebrenici”. Prenesena je izjava predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske (BORS) Radana Ostojića koji ih je okarakterisao kao “nastavak lova na Srbe koji traje od 1996. godine”.
Sintagma “navodni genocid” upotrijebljena je u još nekoliko desetina članaka koje su objavili mediji iz BiH i regiona izvještavajući o hapšenjima u Zvorniku, nerijetko opremljenih naslovima u kojima se tvrdi da su pitanju “novi pritisci” na Republiku Srpsku ili da se Srbima nastoji staviti žig “genocidnog naroda” (1, 2, 3, 4, 5).
Najnoviji primjeri višedecenijskog negiranja genocida u Srebrenici
Negiranje genocida u Srebrenici prisutno je u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona već decenijama. Negatorski narativ nerijetko se nastoji potkrijepiti dezinformacijama o pojedinostima onoga što se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine. Raskrinkavanje se nekoliko puta bavilo dezinformacijama o genocidu u Srebrenici (1, 2, 3), a negatorski narativ bio je i predmet našeg “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje” (1, 2, 3, 4).
U julu 1995. godine u okolini Srebrenice ubijeno je 8.000 osoba bošnjačke nacionalnosti, uglavnom dječaka i muškaraca, nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) preuzela kontrolu nad ovim gradom. Ovaj zločin, koji se dogodio za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, okvalifikovan je kao genocid presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Suda BiH.
Kako je objašnjeno u “prebunking” analizi u kojoj smo pisali o izvorima dezinformacija o genocidu Srebrenici, otvoreno negiranje genocida često dolazi od nositelja/ki javnih funkcija iz Republike Srpske i Srbije, te je postalo i dio zvanične politike RS. Negatorski narativ često šire i mediji iz ovog entiteta i susjedne države. Javni servis Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) i javna novinska agencija Srna nerijetko služe kao medijska platforma za negatore genocida, a u određenim slučajevima su i sami izvor negiranja. I srbijanski tabloidi bliski Vladi također učestalo i eksplicitno negiraju genocid, plasirajući pri tom brojne lažne vijesti i teorije zavjere o događajima u Srebrenici u julu 1995. Ruska državna agencija Sputnik također je širila negatorski narativ.
Kako je objašnjeno u našoj “prebunking” analizi ovdje, dezinformacije o srebreničkom genocidu nekada imaju elemente kompleksnih teorija zavjere, uz eksplicitno netačne tvrdnje da je on “lažiran” ili “insceniran” u svrhu prikazivanja Srba kao “genocidnog naroda” ili da su za masovna ubistva Bošnjaka u Srebrenici zapravo odgovorne države Zapada.
Negiranje je, pak, nekada znatno suptilnije i odvija se kroz korištenje različitih eufemizama za riječ “genocid”, kao što su “tragedija” ili “veliki zločin”, a upotrebljava se i izraz “navodni genocid”.
Zašto je negatorski narativ činjenično neutemeljen?
Prema Konvenciji o genocidu UN-a, genocid se definiše na sljedeći način:
U ovoj konvenciji genocid označava bilo koje od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
- ubijanje članova grupe;
- nanošenje teških tjelesnih ili psihičkih povreda članovima grupe;
- namjerno nametanje grupi uslova života sračunatih da dovedu do njenog fizičkog uništenja u cijelosti ili djelimično;
- nametanje mjera za sprečavanje rađanja unutar grupe;
- prisilno premještanje djece iz grupe u drugu grupu.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustanovio je da su u julu 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske ubili između sedam i osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka te da ih je većina ubijena u masovnim egzekucijama. Sud je utvrdio da njihova ubistva nisu bila impuslivni čin, već da su bila rezultat isplanirane i koordinisane akcije. Okvalifikovao je ove zločine kao genocid na osnovu dokaza koji su jasno pokazali da je Vojska Republike Srpske prisilno premjestila oko 25.000 ljudi i sistematično pogubila hiljade muškaraca, znajući da će to dovesti do nestanka bošnjačke populacije s područja Srebrenice. Namjera da se uništi bošnjačko stanovništvo u Srebrenici je, prema mišljenju Suda, bila vidljiva i u činjenici da su uništeni njihovi domovi i centralna džamija.
Za genocid u Srebrenici u sudskim postupcima predstavljene su hiljade materijalnih dokaza i stotine svjedočenja, a u sudskim procesima učestvovali su pravni stručnjaci iz cijelog svijeta. U članku BIRN-a od 29.7.2021. godine navodi se:
U jednoj od najvećih presuda, kojom su osuđeni članovi Glavnog štaba VRS-a, Drinskog korpusa, Zvorničke brigade i MUP-a RS-a u predmetu “Popović i ostali”, saslušano je ili su na drugi način uvedeni iskazi 315 svjedoka te je predočeno više od 5.300 materijalnih dokaza.
Više od 180 svjedoka je saslušano tokom suđenja Zdravku Tolimiru, bivšem komandantu za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a koji je zbog genocida osuđen na doživotnu kaznu zatvora, te je predočeno oko 3.500 materijalnih dokaza.
Sudski postupci u Haagu su u prosjeku trajali po četiri godine, sa izuzetkom Karadžića i Mladića, koji su u konačnici, osim za genocid, osuđeni i za druge zločine počinjene u ostalim gradovima i općinama u BiH.
Tokom svog obraćanja na godišnjicu genocida 11. jula ove godine, predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Theodor Meron je kazao da su činjenice utvrđene u Haagu “toliko blizu pojmu naučno utvrđenog stanja koliko je to ljudski moguće”.
“Svaki zaključak je donesen van razumne sumnje a donijeli su ga iskusni pravnici sa svih strana svijeta. Poslije nedavnog izricanja drugostepene presude u predmetu ‘Mladić’, genocid u Srebrenici sada je kao takav potvrdilo čak 34 sudija iz 29 zemalja na pet različitih kontinenata”, rekao je Meron, koji je naglasio kako su činjenice mukotrpno istraživane, rigorozno provjeravane te potvrđene u brojnim predmetima u kojima se došlo do zaključka da se u Srebrenici desio genocid, “što je zaključak do kojeg je došao i Međunarodni sud pravde”.
Dakle, činjenicu da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid utvrdili su u sudu pravnici iz cijelog svijeta iznošenjem hiljada materijalnih dokaza i pozivanjem svjedoka.
Tvrdnje da su muškarci u Zvorniku uhapšeni zbog “navodnog genocida” su manipulativne jer se njima nastoje dovesti u pitanje činjenice utvrđene van razumne sumnje, u svrhu promocije narativa baziranog na dezinformacijama. Shodno tome, ocjenjujemo ih kao manipulisanje činjenicama.
Tvrdnju da su “zapadne ambasade povećale kvotu Srba koje treba utamničiti” ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
Članke o hapšenjima u Zvorniku zbog “navodnog genocida” u kojima su citirani isključivo sagovornici koji negiraju genocid ocjenjujemo i kao pristrasno izvještavanje.
Napomena:
10.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Novosti ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
11.1.2024. Nakon objave ove analize, portali Bijeljina (.org) i Republika ispravili su svoje članke, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
12.1.2024. Nakon objave ove analize, portal RTV BN ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
15.1.2024. Nakon objave ove analize, portali Banjaluka (.net), BL portal i Srpska Info ispravili su svoje članke, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
16.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Glas Srpske ispravio je svoje članke, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
18.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Alo online ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
19.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Glas Srpske ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
22.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Vijesti 365 ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
29.1.2024. Nakon objave ove analize, portal Nezavisne ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
7.2.2024. Nakon objave ove analize, portal NIN ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
(Raskrinkavanje.ba)