Foto: Raskrinkavanje.ba
U izbornim kampanjama, ali i inače, političarke bi trebale biti procjenjivane prema istim kriterijima kao i njihove muške kolege – na osnovu njihovog rada, stavova, političkih odluka i programa. Ipak, javni prostor za žene u politici često izgleda drugačije. Umjesto njihovog političkog djelovanja, u fokusu su često fizički izgled, način oblačenja te privatni i porodični život. Takvi komentari i sadržaji skreću pažnju s njihovog političkog rada, svode ih na lične karakteristike i koriste rodne stereotipe kao sredstvo diskreditacije. Mizoginija tako postaje instrument političke borbe, dok nejednaki kriteriji prema kojima se procjenjuju žene i muškarci u politici dodatno učvršćuju diskriminatorne obrasce u javnom prostoru.
Raskrinkavanje je u analizama medijskog izvještavanja i kampanja na društvenim mrežama uoči izbora zabilježilo brojne takve primjere (1, 2, 3, 4, 5). Mizogini sadržaji pojavljuju se tokom izbornih kampanja, kada se političarke posebno “vrednuju” na osnovu njihovog fizičkog izgleda i tvrdnji o privatnom životu, ne na osnovu svog političkog angažmana.
Pojedini su mediji u prošlim kampanjama tako mjerili dužine suknji kandidatkinja na predizbornim skupovima. Pisalo se o dekolteima kandidatkinja, kao i o usnama članica političkih partija koje učestvuju na izborima.
Kampanja za Opšte izbore u Bosni i Hercegovini koji su održani 4. oktobra 2026. godine nije bila izuzetak. Mizoginija je i ovoga puta instrumentalizovana u svrhe “političke kritike”, ne samo kandidatkinja već i kandidata.
Kako je Istinomjer pisao u analizi kandidatskih listi za Opšte izbore, žene su na ovim izborima činile 43% samih listi. No, bile su na čelu tek svake šeste liste.
“Liste političkih subjekata širom Bosne i Hercegovine ukazuju na to da postoji viši stepen zastupljenosti žena u izbornom procesu, međutim, govore i u prilog tome da se trend marginaliziranja žena u politici nastavlja”, navodi Istinomjer.
Komentari o izgledu i pozivi na nasilje
Kandidatkinja SDP-a za Skupštinu Unsko-sanskog kantona Veldina Alibegić bila je meta ličnih napada na društvenim mrežama, u kojima je ponižavana raznim epitetima i seksističkim optužbama. U objavama na društvenim mrežama Alibegić je nazivana “pjevaljkom”, a tvrdilo se i da je mjesto na listi dobila “kroz krevet i alkoholiziranje” s visokopozicioniranim predstavnicima stranke. Ovakve seksističke optužbe u pravilu su rezervisane samo za žene.
Kandidatkinje su u kampanji učestalo “procjenjivane” na osnovu njihovog fizičkog izgleda. Video Sebije Izetbegović, kandidatkinje SDA za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, dijeljen je na Facebooku uz opis u kom se govori o njenom “peglanju godina i kompleksa”.
Foto: Screenshot/Facebook
Meta posebnog seksističkog napada bila je Sabina Ćudić, kandidatkinja Naše stranke za Parlamentarnu skupštinu BiH. Isječak njenog medijskog gostovanja dijelio se na Facebooku uz opis u kom se navodi da njenom suprugu “treba dati orden za hrabrost i izdržljivost”. Ćudić je u objavi nazvana “štukom”.
Foto: Screenshot/Facebook
Kandidatkinja iste stranke Duška Jurišić nazvana je “stuhom” (u Rječniku bosanskog jezika iz 2007. stuha je avet, prikaza, utvara ili protuha), uz otvoreno pozivanje na nasilje, odnosno da je “treba mlatiti metlom po glavi”.
Foto: Screenshot/Facebook
Kandidatkinja SDA Amela Divović nazivana je “lutkicom” u objavama na Facebooku. Slično, tokom izborne debate na Federalnoj televiziji, kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu Zlatko Hadžidedić nazvao je Sabinu Ćudić “misicom”.
Žene kao materijal za “šalu” i diskreditaciju protivnika
Kandidat za Predsjedništvo BiH Bakir Izetbegović nazvan je “delegatom” svoje supruge Sebije Izetbegović, a njegov oponent Denis Bećirović “ženom” u omalovažavajućem kontekstu. Šef misije BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija izjavio je u gostovanju u jednom podcastu da bi ulaskom Izetbegovića u Predsjedništvo u njemu bile “tri žene”.
“Jutros mi je jedan čovjek rekao: ‘Slušaj, pa kako je krenulo, mi ćemo završiti s tri žene’. Pa sad vi vidite kako je to čovjek sračunao. Je l’ nam to treba možda? Da imamo pod navodnicima tri žene u Predsjedništvu?”, rekao je Lagumdžija. Nastavio je da “propituje” kakva bi situacija bila da u Predsjedništvu budu “dvije i po ili tri žene”.
Nakon proglašenja izbornih rezultata, u objavama na Facebooku Bećirović je takođe nazivan ženom (1, 2).
Foto: Screenshot/Facebook
Politička partija Ujedinjena Srpska je u Banjaluci platila izborni bilbord na kom je bio niz kandidatkinja ove stranke, bez imena. Na društvenim se mrežama zatim proširila “šala” o sudaru ispred ovog plakata, jer je vozač gledao u “Stevandićeve žene sa liste”.
Foto: Screenshot/X
“Šalu” je na društvenim mrežama prokomentarisao i Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske, rekavši da je “nezgoda šala, ali ljepota stvarna”.
Foto: Screenshot/X
O ovoj je “šali” izvijestio i niz medija (1, 2, 3). Niko, pak, nije problematizovao činjenicu da je Ujedinjena Srpska odlučila da su za plakat dovoljne samo fotografije žena i njihovi brojevi na listama, bez imena.
Posebno je uznemirujući slučaj instrumentalizacije nasilja nad ženama za politički obračun. Ministar Staša Košarac komentarisao je snimak na kom kandidat SDS-a Branko Blanuša igra kolo, uz opasku da “ne zna lijeva šta radi desna”. U odgovoru na ovaj komentar, objavljenom na Facebook stranici “СДС Требиње - SDS Trebinje”, iz ove su stranke konstatovali da “Košarac ima obje desne kad tuče suprugu”.
“Postavlja se sasvim logično pitanje, kada je davao sebi za pravo da fizički nasrne na vlastitu suprugu, da li je i tada Košarac tvrdio da ‘nije znao šta radi desna’? Kada je trebalo udariti, desna je očito vrlo dobro znala svoj cilj”, navedeno je u objavi.
Košarca je njegova bivša supruga optužila za nasilje u porodici. Ovaj je slučaj tako upotrijebljen za politički obračun, u kojem je diskusija s banalne teme, kao što je igranje kola, eskalirala u ozbiljan problem nasilja nad ženama, bez relevantnog konteksta i njegove problematizacije.
Primjeri instrumentalizacije mizoginije u političkoj borbi tako su bili prisutni i u kampanji 2026. godine. Kandidatkinje su nazivane pogrdnim imenima, komentarisan je njihov fizički izgled i pretpostavljene pojedinosti iz privatnog života. Stereotipi o ženama korišteni su i kao “sredstvo” za omalovažavanje kandidata. Ovakve pojave dokaz su da su žene u političkom diskursu u Bosni i Hercegovini, kao i u društvu uopšte, još uvijek jasno marginalizovane. Mizogini napadi na političarke mogu dodatno doprinijeti njihovoj marginalizaciji i obeshrabriti njihovo učešće u javnom i političkom životu. Suočene s takvim objavama, političarke mogu nastojati izbjeći daljnju izloženost mizoginim napadima, što u konačnici može uticati na njihovu spremnost da ostanu aktivne u javnom prostoru.
(Raskrinkavanje.ba)