Foto: Heute.at
Na Facebooku je 21. maja 2025. podijeljena objava o Pandemijskom sporazumu koji je usvojila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) dan ranije, 20. maja. U objavi se iznosi niz optužbi protiv SZO-a i sporazuma. Tvrdi se da se radi o ukidanju suvereniteta država članica i prenošenju ovlasti o donošenju odluka na nadnacionalne strukture u sklopu SZO-a.
(...) Sve više istraživača, nezavisnih novinara i bivših insajdera iz međunarodnih tela upozorava da je ovo trojanski konj za nešto mnogo mračnije: uspostavljanje trajne, centralizovane kontrole nad populacijama planete pod maskom "zdravstvene bezbednosti".
(...)
Ključna tačka sporazuma jeste prenošenje moći odlučivanja sa nacionalnih vlada na nadnacionalno telo SZO. To znači da u slučaju "proglašene pandemije", ova organizacija može da odlučuje o merama zaključavanja, obaveznim vakcinacijama, zatvaranju granica, digitalnim sertifikatima i drugim aspektima života, bez potrebe za saglasnošću lokalnih vlasti.
Foto: Screenshot/Facebook
U objavi se također navodi da će SZO donositi “rigidne” odluke o vakcinaciji, zatvaranju granica i digitalnim certifikatima uz podršku raznih privatnih organizacija i kompanija kao što su Fondacija “Bill i Melinda Gates”, Fondacija “Wellcome Trust”, organizacija GAVI i druge.
Osim navodnog gubitka suvereniteta nauštrb SZO-a, u objavi se također problematizuje uvođenje digitalnih zdravstvenih pasoša, koji će navodno koristiti privatne informacije, kao što su biometrijski i bankovni podaci, zdravstvene informacije i slično.
U paraleli s ovim dogovorom, razvijaju se i sistemi digitalnih zdravstvenih pasoša, koji će po svemu sudeći biti povezani sa ličnim identitetom, bankovnim računima i kretanjem ljudi. Tehnološki partneri SZO rade na integraciji biometrijskih podataka, što otvara vrata potpunom nadzoru nad pojedincima pod izgovorom "prevencije bolesti".
Kada spojimo ovaj sporazum sa inicijativama poput ID2020, Agende 2030, digitalnih valuta centralnih banaka (CBDC) i BIO4 kampusa u Srbiji, jasno se ocrtava obrazac: sveopšti prelazak ka transhumanističkom društvu pod kontrolom tehnokratske elite.
(...)
U praksi, ovaj sporazum može značiti sledeće:
- Obavezne vakcinacije bez prava na prigovor.
- Digitalni pasoši koji odlučuju da li smete da radite, putujete ili kupujete.
- Zatvaranja i karantini naloženi od strane tela koje nikada niste birali.
- Algoritamsko upravljanje vašim zdravljem putem veštačke inteligencije.
- Gubitak privatnosti i medicinske autonomije zauvek.
Autor objave na Facebooku na kraju dijeli i svoju teoriju o značenju i ciljevima Pandemijskog sporazuma, navodeći da je zapravo riječ o strategiji za kontrolu stanovništva, pozivajući naposljetku na otpor protiv ovakve “kontrole.”
Sporazum SZO nije samo "zdravstvena mera". On je deo složene arhitekture kontrole koja se godinama gradi ispod radara javnosti. U narednim godinama, sve zavisi od toga da li će ljudi širom sveta prihvatiti ovaj sistem bez otpora, ili će kao i uvek u istoriji neka iskra svesnosti pokrenuti talas odbacivanja novog biopolitičkog lanca.
Objava je podijeljena više od 1.000 puta na Facebooku.
Nakon usvajanja Pandemijskog sporazuma, isti tekst objavljen je i na drugim društvenim mrežama. Podijeljen je na Instagramu 22. maja 2025, ali i na Facebook stranicama Udruženi narod Srbije bez partija i političara, Antiglobalisti Balkana Dva i Udruženje građana i policije.
Šta je Pandemijski sporazum?
Pandemija bolesti Covid-19 odnijela je milione života širom svijeta, a SZO i zemlje članice odlučile su izbjeći sličan scenarij u budućnosti donošenjem sporazuma koji bi omogućio bolje i brže djelovanje i međunarodnu saradnju s ciljem sprečavanja budućih pandemija. Pandemijski sporazum donesen je 20. maja 2025. godine na zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine u Ženevi, nakon više od tri godine zasjedanja i rasprave o otklanjanju problema u saradnji i zaštiti od pandemija. Sporazum predviđa mehanizme za bržu i ravnopravniju dostupnost vakcina, terapija i dijagnostike, uključujući i uspostavljanje sistema za dijeljenje patogena i koristi (PABS), kao i globalne logističke i finansijske mreže za vanredne zdravstvene situacije. Kako se navodi na web stranici SZO-a, 124 države glasale su za sporazum, 11 je bilo suzdržano, a nijedna država nije bila protiv.
Raskrinkavanje je već pisalo o različitim dezinformacijama o sporazumu, prevashodno o netačnim tvrdnjama o ukidanju suvereniteta država i ostvarivanju kontrole nad stanovništvom od SZO-a (1, 2, 3, 4).
Oduzimanje suvereniteta ili saradnja između država?
Iako pobornici/e teorija zavjere uporno tvrde da SZO kroz Pandemijski sporazum dobija nadležnost da odlučuje u ime država članica tako što će nacionalnim vladama diktirati pravila i zakone o mjerama zaštite u slučaju pandemije, to ne odgovara onome što ovaj sporazum navodi. U članu 22. ovog sporazuma eksplicitno se kaže sljedeće:
Ništa u Pandemijskom sporazumu SZO-a ne smije se tumačiti kao davanje bilo kakvog ovlaštenja Sekretarijatu Svjetske zdravstvene organizacije [izvršno-administrativno tijelo SZO-a koje sprovodi odluke Skupštine], uključujući i generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, da usmjerava, naređuje, mijenja ili na drugi način propisuje nacionalne i/ili domaće zakone, prema potrebi, ili politike bilo koje Strane, niti da nameće ili na drugi način nalaže bilo kakve zahtjeve da Strane poduzmu određene radnje, kao što su zabrana ili prihvatanje putnika/ca, nametanje obavezne vakcinacije ili terapijskih ili dijagnostičkih mjera, ili sprovođenje zaključavanja.
U članu 3, stav (1), navodi se će sporazum poštovati suverenitet država članica, kao i druge principe međunarodnog prava.
Da bi se postigao cilj Pandemijskog sporazuma SZO-a i provele njegove odredbe, Strane će se rukovoditi, između ostalog, sljedećim:
1. suverenim pravom država, u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija i principima međunarodnog prava, da donose zakone i sprovode zakonodavstvo unutar svoje jurisdikcije.
U analizi Raskrinkavanja iz marta 2024. godine specijalni predstavnik pri Uredu za Bosnu i Hercegovinu SZO-a dr. Erwin Cooreman potvrdio je da je Pandemijski sporazum isključivo rezultat dogovora zemalja članica te im stoga suverenitet neće biti narušen.
Kao i za sve međunarodne instrumente, usvajanje svakog novog sporazuma, ukoliko i kada ga dogovore države članice, bit će odluka samih vlada, koje će uzeti u obzir vlastite nacionalne zakone i propise.
Dakle, osim što nije tačno da države članice gube suverenitet, također je netačno da privatne kompanije ili fondacije mogu odlučivati o mjerama za zaštitu od pandemija; to mogu isključivo lokalne i nacionalne vlasti.
Umjesto “oduzimanja suvereniteta” i “kontrole stanovništva”, Pandemijski sporazum zapravo promoviše saradnju između zemalja članica, kao i između država i SZO-a. Saradnja se ogleda prevashodno u poljima tehnologije, saradnje u sferi dostupnosti vakcina i terapija, kao i uspostavljanja logističke pomoći u slučaju vanrednih zdravstvenih situacija. Tako se u članu 17. govori o međunarodnoj saradnji u slučaju ovakvih prijetnji, a poseban akcenat stavljen je na poštovanje nacionalnog zakonodavstva.
Strane će sarađivati, direktno ili putem relevantnih međunarodnih organizacija, u skladu s nacionalnim i/ili domaćim zakonodavstvom i raspoloživim resursima, na održivom jačanju kapaciteta svih Strana za prevenciju, spremnost i odgovor na pandemije, s posebnim naglaskom na Strane u razvoju. Takva saradnja uključuje, između ostalog, promociju prijenosa tehnologije uz međusobni dogovor, uključujući prijenos relevantnog znanja, vještina i tehničke stručnosti, kao i dijeljenje tehničke, naučne i pravne stručnosti, te finansijsku pomoć (...).
Teorije zavjere o “diktaturi SZO-a”
U Facebook objavi se također tvrdi da je Pandemijski sporazum pokušaj “centralizacije moći” u “rukama elite,” koji će metodama kao što su digitalni pasoši uspostaviti neku vrstu biomedicinske kontrole.
Pobornici/e teorija zavjere vrlo često mjere za suzbijanje pandemija predstavljaju kao “diktaturu” koja navodno ima za cilj kontroliranje ljudske populacije kroz vakcinaciju i oduzimanje slobode kretanja. Raskrinkavanje je o ovim teorijama zavjere pisalo u mnogo navrata, naročito tokom i nakon pandemije Covid-19 (1, 2, 3, 4, 5).
Kako se navodi u analizi dezinformacija o Nacrtu pandemijskog sporazuma na portalu Deutsche Welle iz juna 2023. godine, SZO ne prikuplja nikakve biometrijske, zdravstvene ili bilo koje druge privatne podatke stanovnika/ca zemalja članica, jer je to isključivo odluka lokalnih i nacionalnih vlasti.
SZO navodi da “nije uključena u nacionalnu digitalnu certifikaciju ličnog zdravlja niti u prikupljanje ličnih podataka”. Na državama je da odluče koje će podatke prikupljati.
Kao primjer “tehnokratske” diktature, uz Pandemijski sporazum spominju se još i digitalni programi i strategije kao što su ID 2020 (savez javnih i privatnih organizacija koje podržavaju projekte o “digitalnom identitetu”), Agenda 2030 (Agenda UN-a o globalnom razvoju) i CBDC (digitalna verzija valuta koje izdaju centralne banke). Raskrinkavanje je i o ovim teorijama zavjere pisalo u proteklim godinama (1, 2, 3).
Shodno navedenom, prvu objavu tvrdnje da Pandemijski sporazum SZO-a “briše” suverenitet država ocjenjujemo kao lažnu vijest. Druge objave ove tvrdnje ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti. Tvrdnju da se Pandemijskim sporazumom uspostavlja centralizovana kontrola globalne populacije pod izgovorom zdravstvene sigurnosti ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)