Foto: Pixabay
Na portalu Nulta tačka je 16. januara 2025. objavljen članak u čijem naslovu stoji sljedeće:
Nova otkrića ruše mit o „globalnom zagrevanju“: Arktički led veći za 26% u odnosu na 2012!
U uvodu članka istaknuto je da, “uprkos tvrdnjama koje promovišu zagovornici ‘zelene agende’ i mejnstrim mediji”, postoje podaci koji dovode u pitanje “narativ o globalnom zagrijavanju”.
Toni Heler iz Real Climate Science-a podelio je najnovije informacije u objavi na platformi X. Heler je istakao da podaci ukazuju na kampanje dezinformacija o klimi koje globalistički mediji plasiraju javnosti. Kao primer naveo je članak BBC-ja iz 2007. godine pod naslovom „Arktički led će nestati leti do 2013.“ U tom članku su čitaoci upozoreni da „najsavremenije studije modelovanja pokazuju kako bi severne polarne vode mogle biti bez leda tokom leta za samo 5-6 godina. Ova neosnovana tvrdnja osmišljena je da izazove strah od „globalnog zagrevanja“ i omogući sprovođenje kolektivističke „klimatske“ agende na Zapadu.
U članak je “embedovana” objava na engleskom jeziku, koju je Tony Heller podijelio 26. decembra 2024. na svom nalogu na platformi X, a u kojoj se navodi da je “ove godine minimalni obim arktičkog morskog leda bio 26 posto veći nego 2012.” te da je “BBC News rekao da će Arktik ostati bez leda do 2013”.
Uz navedeno, u članku portala Nulta tačka stoji i da “sve više stručnjaka ističe da ne postoje dokazi” koji bi podržali tvrdnje o globalnom zagrijavanju, kao i to da su “nova istraživanja objavljena u časopisu Nature Communications Earth & Environment pokazala da nema značajnih promjena u stopi zagrijavanja od 1970-ih”.
Navodi se i da “dokazi nastavljaju da opovrgavaju tvrdnje o ‘klimatskoj krizi’ koju globalisti pripisuju ljudskim aktivnostima”.
Tvrdnje da ovogodišnji podaci o obimu arktičkog leda “ruše mit o globalnom zagrijavanju”, preuzete s portala Nulta tačka, podijeljene su i na Facebooku (1, 2).
Manipulacije satelitskim podacima
Navodi da je “arktički led veći za 26% u odnosu na 2012” iz članka objavljenog na portalu Nulta tačka potječu iz objave koju je na društvenoj mreži X objavio Tony Heller. On je u javnosti poznat po čestom negiranju klimatskih promjena. Platforme za provjeru činjenica u svijetu do sada su niz puta pisale o Hellerovim netačnim tvrdnjama i manipulativnim tumačenjima podataka o klimi (1, 2, 3, 4, 5). Platforma Logically Facts je u julu 2024. godine, u svom članku o navodnim stručnjacima koji u javnosti poriču klimatske promjene, istakla da je Tony Heller jedan od njih.
Tony Heller, također poznat kao Steve Goddard, još je jedan primjer jednog takvog privatnog istraživača ili “nezavisnog mislioca”. Diplomirao je geologiju i elektrotehniku, ali nema recenzirane radove o klimatskim promjenama ili relevantne akademske kvalifikacije. Heller redovno objavljuje na X-u, tvrdeći da se arktički led ne topi, često pogrešno predstavljajući klimatske podatke.
Heller u objavi koja je prenijeta u članku Nulte tačke tvrdi da je “ovogodišnji minimalni obim arktičkog morskog leda bio 26% veći od 2012”, dodajući da je “BBC News rekao da će Arktik biti bez leda do 2013.”
U objavi je podijelio link koji vodi na BBC-jev članak iz 2007. godine i linkove koji vode na grafičke prikaze minimalnog obima arktičkog leda od 16. septembra 2012. i 7. septembra 2024. godine.
Foto: NSIDC/Screenshot
Grafički prikazi preuzeti su iz Indeksa morskog leda sa stranice Nacionalnog centra za podatke o snijegu i ledu (National Snow and Ice Data Center, NSIDC) sa sjedištem u SAD-u, koji se, između ostalog, bavi i mjerenjima obima ledenog pokrivača na Arktiku, najsjevernijoj regiji planete Zemlje. Svoj minimalni obim arktički led obično dosegne u septembru, nakon topljenja leda koji nastaje tokom proljeća i ljeta, dok maksimalni doseže obično u martu, odnosno nakon zimskog smrzavanja. NSIDC s javnošću redovno dijeli izvještaje o danima u kojima je najvjerovatnije zabilježen godišnji minimum, odnosno maksimum obima arktičkog leda, uz napomenu da se radi o preliminarnim podacima koji su ponekad, zavisno od vremenskih obrazaca, podložni izmjenama (1, 2).
Što se tiče obima arktičkog leda od 16. septembra 2012, kako je u to vrijeme izvijestio NSIDC, radi se o danu kad se “činilo da je arktički led dostigao svoju minimalnu godišnju veličinu od 3,41 milion kvadratnih kilometara”. Dodali su i da se radi o najnižem sezonskom minimalnom obimu koji je satelitski zabilježen od 1979. godine i koji “potvrđuje dugoročni trend smanjenja arktičkog leda”. Ovi podaci potvrđeni su i u izvještaju iz oktobra iste godine.
NSIDC je u septembru prošle godine objavio da je arktički led svoj minimalni obim u 2024. godini “najvjerovatnije dosegao 11. septembra” te da je taj minimum iznosio 4,28 miliona kvadratnih kilometara. U izvještaju stoji i sljedeće:
Minimum iz 2024. je sedmi najniži u skoro 46 godina satelitskog snimanja. Posljednjih 18 godina, od 2007. do 2024. godine, najnižih je 18 obima morskog leda snimljenih satelitski.
Iako se iz podataka o obimu arktičkog leda za 2012. i 2024. godinu može vidjeti da je u 2012. godini minimalni obim leda bio doista niži nego onaj u 2024. godini, činjenica je da satelitski zapisi u kontinuitetu bilježe sve niži obim leda u ovom području. Tačnije, u posljednjih 18 godina registrovano je 18 najnižih minimuma obima leda na Arktiku otkako se koristi satelitsko snimanje.
U izvještaju koji je NSIDC objavio u septembru 2023. godine stoji da “opadajući trend u minimalnom obimu od 1979. do 2023. iznosi 12,5 posto po deceniji u odnosu na prosjek od 1981. do 2010. godine”. Dodali su i da “gubitak morskog leda iznosi oko 77.800 kvadratnih kilometara godišnje (...), što je ekvivalentno gubitku Nebraske ili Češke godišnje”.
Uz navedeno, u izvještaju je objavljen i grafički prikaz tih podataka. U objašnjenju grafikona navedeno je da on prikazuje “obim morskog leda na Arktiku od 19. septembra 2023. godine, zajedno s podacima o dnevnom opsegu leda za četiri prethodne godine i rekordno nisku godinu”. Dalje se navodi da je 2023. u grafikonu prikazana plavom bojom, 2022. zelenom, 2021. narandžastom, 2020. smeđom, 2019. magentom, a 2012. isprekidanom smeđom.
U opisu grafičkog prikaza stoji i da je “srednja vrijednost od 1981. do 2010. tamno siva”, dok “sive oblasti oko srednje linije pokazuju interkvartilne i interdecilne opsege podataka”.
Foto: Nacionalni centar za podatke o snijegu i ledu (NSIDC)
Iz navedenih podataka jasno je da obim morskog leda na Arktiku nesumnjivo bilježi opadajući trend. Iz NSIDC-a su ovo potvrdili i za platformu za provjeru činjenica Raskrikavanje (.rs) iz Srbije, koja se također bavila analizom netačnih tvrdnji na portalu Nulta tačka.
Iz pres-službe NSIDC-a za Raskrikavanje su pojasnili da, iako razlika u minimalnom obimu arktičkog leda u septembru 2012. i septembru 2024. jeste evidentna, “izolovani podaci ne prikazuju cjelovitu sliku” te da “dugoročna posmatranja ukazuju na značajan opadajući trend arktičkog morskog leda još od 1979. do danas”.
Što se tiče članka koji je BBC objavio 2007. godine, a u kojem se navodi da će “arktička ljeta do 2013. (biti) bez leda”, u ovom je članku već u prvoj rečenici istaknuto da se radi o “jednoj od dosad najdramatičnijih prognoza nestanka arktičkog morskog leda”, kao i da se radi o tvrdnjama naučnika iz SAD-a čiji “modeli studija ukazuju na to da bi vode Sjevernog pola mogle ljeti ostati bez leda za samo 5-6 godina”. O istim navodima je 2007. godine pisao i New York Times, opisavši ih kao “projekciju”. Shodno navedenom, u ovom se slučaju ne radi o naučnoj potvrđenoj činjenici, već o naučnoj pretpostavci ili predviđanju, što je BBC u članku i naveo.
Iako se ove prognoze nisu pokazale tačnima, činjenica je da obim leda na Arktiku u ljetnim mjesecima bilježi historijski niske minimume, što jasno pokazuju podaci satelitskih snimaka NSIDC-a.
Selektivno predstavljanje naučnih nalaza
Promovišući tvrdnje da “sve više stručnjaka ističe” da dokazi o globalnom zagrijavanju ne postoje, kao i da “globalisti klimatsku krizu pripisuju ljudskim aktivnostima”, u članku portala Nulta tačka na manipulativan je način predstavljen i naučni članak koji je u oktobru 2024. godine objavljen u časopisu Nature Communications Earth & Environmentpod naslovom “Nedavni porast globalnog zagrijavanja još nije uočljiv” (eng. A recent surge in global warming is not detectable yet).
Već u sažetku ovog rada stoji da se radi o ispitivanju četiri rekorda globalne srednje površinske temperature (GMST) zraka u periodu od 1850. do 2023. godine putem “statističke tehnike posebno dizajnirane za identifikaciju strukturnih promjena u vremenskim serijama”.
Navodeći da se “trenutna debata fokusira oko toga da li postoji skorašnji (poslije 1970-ih) porast/ubrzanje u stopama zagrijavanja”, istaknuto je i da se u ovom slučaju radi o istraživanju “da li se ubrzanje u stopi zagrijavanja može uočiti iz statističke perspektive”.
U istom dijelu studije moguće je pronaći i neke od tvrdnji koje je prenijela Nulta tačka:
Naši rezultati pokazuju ograničene dokaze za ubrzanje zagrijavanja; u većini vremenskih serija površinskih temperatura nikakva promjena u stopi zagrijavanja nakon 1970-ih nije otkrivena uprkos rekordnim temperaturama uočenim 2023. Prema tome, procjenjujemo minimalne promjene u trendu zagrijavanja potrebne kako bi se ubrzanje moglo uočiti. U svim skupovima podataka potrebno je uvećanje od najmanje 55% kako bi se u ovom trenutku ubrzanje zagrijavanja moglo otkriti.
Ova je studija bila i tema članka koji je u oktobru prošle godine objavljen na stranici američkog univerziteta Santa Cruz u Kaliforniji, na kojem rade i dvoje koautora/ica istraživanja. U ovom je članku navedeno da studija objavljena u časopisu Nature Communications Earth & Environment “potvrđuje širok konsenzus da planeta postaje toplija, ali statistički stabilnom stopom – ne dovoljno ubrzanom stopom, koja bi se statistički mogla definisati kao skok”.
Budući da je ova studija o trendovima zagrijavanja planete i van našeg govornog područja pogrešno predstavljana kao dokaz da klimatske promjene nisu stvarne, o ovim je tvrdnjama prošle godine u oktobru pisao i AFP.
Autori/ce studije su u razgovoru za AFP ove tvrdnje jasno opovrgli/e.
“Naša studija potvrđuje stalno povećanje površinskih temperatura od 1970-ih” , rekla je za AFP 17. oktobra Claudie Beaulieu, vanredna profesorica na Odsjeku za okeanologiju na kalifornijskom univerzitetu Santa Cruz i vodeća autorica rada (arhivirano ovdje).
“Veoma je zabrinjavajuće čuti da oni koji negiraju klimatske promjene naš rad koriste za lažne tvrdnje”, rekla je ona.
(...)
Koautor studije Colin Gallagher, vanredni profesor na Odsjeku za matematičke nauke na Univerzitetu Clemson (arhivirano ovdje), također je rekao da studija pokazuje kontinuirano zagrijavanje.
“Nismo pronašli nikakve statističke dokaze usporavanja globalnog zatopljenja, već smo statistički potvrdili da se globalno zagrijavanje događa konstantnom brzinom od 1970-ih”, rekao je 18. oktobra.
AFP navodi i da je nezavisni stručnjak, klimatolog Zeke Hausfather iz organizacije za nauku o klimi Berkeley Earth, rekao da ovaj rad “zaista ne bi trebao pružati utjehu onima koji su skeptični prema klimatskim promjenama koje je napravio čovjek” te da “četiri skupa podataka o globalnim temperaturama uključena u studiju jasno pokazuju brz porast emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem tokom godina”.
Globalno zagrijavanje se dešava
Raskrinkavanje je u proteklom periodu objavilo niz analiza u čijem su fokusu različite dezinformacije i teorije zavjere o globalnom zagrijavanju, odnosno dugotrajnom, kontinuiranom zagrijavanju Zemljine površine uzrokovanom ljudskim aktivnostima.
Poricanje naučnog konsenzusa da ljudske emisije CO2 podstiču globalno zagrijavanje često se gradi tvrdnjama da ova alarmantna pojava nije povezana s ljudskim aktivnostima. To uključuje i netačne tvrdnje da su “klimatske promjene laž koju širi moćni lobi”, da u svijetu postoji “agenda globalnog zagrijavanja”, koju navodno šire mediji, te da su “klimatske promjene prevara za ukidanje ljudskih prava i sloboda”.
Suprotno ovim tvrdnjama, globalno zagrijavanje je stvarni vremenski fenomen s dokazano negativnim efektima po društvo i planetu. Raskrinkavanje je ranije, u okviru prebunking serijala “Rasvjetljavanje”, u nekoliko analiza ukazalo na najčešće dezinformacije i manipulativne narative o klimatskim promjenama (1, 2, 3, 4).
Suprotno tvrdnjama objavljenim na portalu Nulta tačka, ovu činjenicu ne pobijaju ni podaci NSIDC-a o obimu arktičkog leda u 2012. i 2024. godini, kao ni naučne prognoze o topljenju leda na Arktiku u članku BBC-a iz 2007. godine. Svojim istraživanjem o porastu površinskih temperatura zraka globalno zagrijavanje nisu osporili/e ni autori/ce studije objavljene u magazinu Nature Communications Earth & Environment.
Shodno navedenom, tvrdnja da podaci o obimu arktičkog leda iz 2012. i 2024. godine pobijaju “mit o globalnom zagrijavanju” dobija ocjenu manipulisanje činjenicama. Istu ocjenu dobija i tvrdnja da je istraživanje objavljeno u naučnom časopisu pokazalo da nije bilo značajnih promjena u stopi globalnog zagrijavanja u zadnjih 50 godina.
Tvrdnja da je naučna prognoza o topljenju arktičkog leda do 2013. godine “osmišljena da izazove strah od globalnog zagrijavanja i omogući sprovođenje kolektivističke klimatske agende” dobija ocjenu teorija zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)