Foto: Raskrinkavanje.ba
Trideseta godišnjica masakra na sarajevskoj gradskoj tržnici Markale bit će obilježena 28. augusta 2025. godine. Granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske oko 11 ujutro 28. augusta 1995. godine usmrtila je 43 i ranila još desetine civila.
Ovo je bio drugi masakr na Markalama za vrijeme opsade Sarajeva, koja je trajala od 1992. do 1996. godine. Prvi masakr počinjen je 5. februara 1994. godine i u njemu je ubijeno 68 i ranjeno više od 140 civila.
Iako su činjenice o ovim zločinima utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), negiranje masakara na Markalama ponavlja se iz godine u godinu. Negatorski narativ, dezinformacije i teorije zavjere o Markalama javljaju se posebno uoči obilježavanja godišnjica zločina.
U sklopu “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje”, Raskrinkavanje piše o dezinformacijama o događajima ili pojavama koje se ciklično pojavljuju, najčešće vezane za određeni datum. Cilj “prebunking” pristupa borbe protiv dezinformacija jeste upozoriti publiku na dezinformacije koje se iznova pojavljuju, kao i na izvore koji ih šire i činjenice koje ih opovrgavaju.
U nastavku serijala bavimo se dezinformacijama i teorijama zavjere o masakrima na Markalama, a pisat ćemo i o sudski utvrđenim činjenicama u vezi s ovim zločinima.
Medijske kampanje s ciljem aboliranja krivaca
Raskrinkavanje je prethodnih godina u nekoliko navrata pisalo o dezinformacijama u vezi s masakrima na Markalama (1, 2, 3, 4, 5, 6). Tvrdnje prema kojima Vojska Republike Srpske (VRS) nije odgovorna za ove masakre, već granate ispaljene s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine, spadaju među najraširenije takve dezinformacije. Sudske presude koje takve tvrdnje jasno osporavaju odbacuju se kao dio neke složene zavjere protiv “srpskog naroda”. Raskrinkavanje je u februaru 2023. godine kao lažnu vijest ocijenilo tvrdnju da je odgovornost za masakr na Markalama “bez dokaza” pripisana VRS-u. Ova tvrdnja objavljena je na više od 60 portala u BiH i regionu na godišnjicu zločina iz februara 1994. godine.
U pokušaju da se ova tvrdnja “potkrijepi”, neki mediji u Republici Srpskoj i Srbiji proteklih su godina u javnost plasirali niz dezinformacija i teorija zavjere. Tako je srbijanski tabloid Večernje novosti 2019. godine tvrdio da su procurjeli materijali “švicarske tajne službe” otkrili da su napadi na civile na Markalama “inscenirani” s ciljem “uspostavljanja novog odnosa snaga u jugoistočnoj Evropi posle okončanja hladnog rata”. Švicarska Federalna obavještajna služba potvrdila je da podaci koji bi dokazali takve tvrdnje zapravo ne postoje. Stvarni izvor Večernjih novosti bio je nepotpisani članak na anonimnom portalu Swiss Propaganda Research, u kojem se ne navode nikakvi dokazi ili izvori za revizionističke tvrdnje o Markalama.
Novinska agencija Srna je 3. februara 2024. godine objavila članak u kojem se tvrdi da su masakri na Markalama bile inscenirane operacije i da je prvi projektovan u mjestu Aleksandrija u blizini Washingtona u SAD-u. U “režiranju” su, tvrdi Srna, učestvovale američke tajne službe i “muslimanske snage” iz BiH, a navodno su napravili čak i maketu pijace. Kako je Raskrinkavanje objasnilo u analizi koju možete pročitati ovdje, izvor ovih tvrdnji je Pierre-Henri Bunel, bivši francuski vojni službenik, koji je ‘90-ih špijunirao za vladu tadašnje SR Jugoslavije, zbog čega je osuđen 2001. godine. Nakon što je izašao iz zatvora, Bunel se počeo baviti širenjem teorija zavjere. Za “projekat Markale” nikada nije uspio pružiti nijedan dokaz. Nepostojanje dokaza, pak, nije zaustavilo skoro 40 portala da prenesu Srnin članak.
Kada je riječ o medijima iz Bosne i Hercegovine, među najagilnijim negatorima zločina na Markalama jesu javni servis Radio televizija Republike Srpske (RTRS) i entitetska novinska agencije Srna. Njihove članke često prenose drugi portali, uglavnom u Republici Srpskoj: Alternativna televizija, Glas Srpske, Pale live, Frontal i slično.
Među čestim negatorima ovih zločina jesu i provladini mediji iz Srbije. Najčešće je riječ o tabloidima poput Informera, Kurira i Večernjih novosti, kao i televizijama Happy i Pink. Dezinformacije o Markalama proteklih godina prenosila je i beogradska redakcija ruskog državnog medija RT (Russia Today), ali i Euronews Serbia.
Osim medija, čiji je doprinos širenju negatorskog narativa svakako značajan, zločine na Markalama aktivno negiraju i javni zvaničnici iz Republike Srpske. Naš partnerski fact-checking portal Istinomjer ocijenio je u analizi objavljenoj 7. februara 2023. neistinitim tvrdnje tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o tome da su za Markale lažno optuženi Srbi kako bi se našlo opravdanje za NATO bombardovanje položaja VRS. Osim Dodika, masakre na Markalama negirali su i poslanik prvog saziva Narodne skupštine RS Slobodan Bijelić, bivši načelnik Opštine Sokolac Milovan Bjelica, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić i predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić (1, 2).
Vlada Republike Srpske je 2019. godine formirala dvije komisije za istraživanje rata u BiH od 1992. do 1995. godine: Komisiju za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu i Komisiju za istraživanja stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji. Izvještaji ovih komisija objavljeni su 2021. godine. U velikim dijelom diskreditovanom izvještaju o stradanju Srba u Sarajevu, dugom 1.200 strana, također se negiraju masakri na Markalama, a sudske presude i činjenice koje su njima utvrđene u potpunosti se ignorišu.
Osim što je smetnja iskrenom suočavanju s prošlošću, učestalo i sada već institucionalizovano negiranje zločina na Markalama najviše štete pričinjava preživjelima i porodicama žrtava. U razgovoru s portalom Detektor na obilježavanju godišnjice prvog masakra na Markalama 2020. godine, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović osvrnula se na ovaj fenomen:
“Svaki dan moramo pričati zbog budućih generacija, zbog pokoljenja koja dolaze, zbog historije, na kraju krajeva”, kaže Karović i dodaje da civilne žrtve rata, svjedoke događaja, posebno teško boli preispitivanje sudski utvrđenih činjenica.
“Evo danas su Markale i svako onaj koji se vrati na mjesto da priča o onome što se desilo… to je jako bolno. Kad čujemo da se preispituju sudske presude ratnim zločincima – to je strašno da ljudi prosto ne mogu da prihvate, da je nekom u interesu da se negira ono što je bilo. Sve ono što nije zapisano, kao da se nije ni desilo. Međutim, desile su se presude i ne može ih niko negirati, može ih negirati samo onaj ko se služi lažima”, kaže Karović.
Objedinjavanje negatorskih narativa: Markale i drugi zločini
Masakri na Markalama, iako sami čest predmet dezinformacija i teorija zavjera, nekada se porede s drugim, također negiranim zločinima, kako u BiH, tako i u drugim zemljama. I u medijskim izvještajima i u izjavama zvaničnika/ca (1, 2), uz masakre na Markalama kao “lažni” su opisivani masakr počinjen u redu za hljeb u Ulici Vase Miskina iz 1992. godine, zločin na tuzlanskoj Kapiji i zločini u logoru Trnopolje, kao i genocid u Srebrenici. “Zajedničko” negiranje svih ovih zločina gradi i širi revizionistički narativ o ratu u BiH i pokušaj aboliranja presuđenih ratnih zločinaca od krivice u očima javnosti.
Masakri na Markalama se u nekim srbijanskim medijima često porede s masakrom u selu Račak na Kosovu. Riječ je o zločinu počinjenom 15. januara 1999. godine, nakon što su policijske snage tadašnje SR Jugoslavije i paravojne jedinice opkolile ovo selo i u nekoliko sati ubile 45 albanskih civila. Uprkos tome što su dokazi o ovom zločinu prezentovani u izvještajima Međunarodnog suda pravde i u izvještajima organizacije Human Rights Watch, vlasti u Srbiji ga i danas negiraju i tvrde da je bio “insceniran”. Taj narativ prate i provladini mediji u toj zemlji.
Negiranje masakra na Markalama dobilo je novu, “modernu” verziju nakon što je Rusija započela agresiju na Ukrajinu u februaru 2024. godine. Tokom nekoliko mjeseci, u javnost su s ratišta počele pristizati informacije o zločinima protiv ukrajinskih civila u Buči, Kijevu i Kramatorsku. Ruska strana negirala je krivicu (1, 2, 3), a regionalne ispostave ruskih medija, kao i mediji u Srbiji i Republici Srpskoj, pružili su im podršku i kreirali sintagmu “ukrajinske Markale”, tvrdeći da su Ukrajinci “inscenirali” ove zločine.
Riječ je o bizarnoj simbiozi dva narativa kojima se opravdavaju zločini nad civilima i koji nastoje jedan drugom dati “legitimitet”.
U nastavku serijala “Rasvjetljavanje” donosimo činjenice o zločinima počinjenim nad sarajevskim civilima na pijaci Markale iz 1994. i 1995. godine.
“Rasvjetljavanje”: Činjenice o masakrima na Markalama
(Raskrinkavanje.ba)