*Ovaj tekst je napisan početkom jula 2020, u sklopu projekta “Digitalni izazovi u doba COVID-19 krize”, koji finansira Digital Communication Network. Original na engleskom jeziku dostupan je na ovom linku.
U trenutku dok ovo pišem, većina zemalja na Balkanu se suočava sa povećanjem broja zaraženih od SARS-Cov-2, a neke bilježe i rekordne brojeve zaraženih.
Istovremeno, Srbiju dodatno potresaju izvještaji da su vlasti lagale o stvarnom broju žrtava COVID-19, kako bi se ukinuo karantin prije održavanja izbora. Zastrašujuće razbuktavanje epidemije u Novom Pazaru i Tutinu, gdje se zdravstveni sistem skoro pa urušio, ide u prilog tim navodima. Broj pozitivnih slučajeva je u porastu i u Hrvatskoj gdje trenutno traje kampanja za izbore zakazane za 5. juli.
U međuvremenu, u susjednoj Bosni i Hercegovini, Facebook je preplavljen nevjerovatnim pričama ljudi koji tvrde da su “nekome koga znaju” ponuđene stotine (ili čak hiljade) eura da lažno potvrde da imaju COVID-19 ili da je neko iz njihove porodice umro od ove bolesti. Ovakva “svjedočenja” su, navodno, dokaz da je pandemija izmišljena. U isto vrijeme, nekoliko javnih dužnosnika u BiH se nalazi pod istragom za korupciju zbog nabavke (neupotrebljivih) respiratora u jednom, te mobilnih bolnica u drugom entitetu.
Ovi primjeri bi mogli poslužiti da pokažu kako i zašto je post-istina (eng. post-truth) - termin koji je ušao u modu u drugoj dekadi 21. vijeka - postala realnost u mnogim balkanskim zemljama mnogo prije toga. Države čija je tranzicija u funkcionalne demokratije osujećena ratovima 90-ih godina i nikada nije završena, još se bore s naslijeđem ratne propagande, autoritarnim tendencijama figura na vlasti, slabom ili nikakvom razinom odgovornosti političkih elita (uključujući i njihovo potpuno ignorisanje istine i činjenica), sveprožimajućom korupcijom, nepovjerenjem prema institucijama, vidljivim padom kvalitete obrazovanja, te javnim narativima koji potiču netrpeljivost, a koje često pokreću upravo političke figure. Istovremeno, ova je regija već dugo teren na kom se takmiče različiti strani uticaji, koji i sami sudjeluju u oblikovanju informacijske sfere na Balkanu.
Šta se, dakle, dešava kada se u ovom kipućem loncu "sudari" događaj do tada neviđenih razmjera i nepredvidljivih posljedica, sa već poljuljanim konsenzusom oko toga šta je istinito, stvarno i razumno? Novoformirana mreža lokalnih fact-checkera u maju je održala online okrugli stol na kojem se diskutovalo upravo o tome.
Fact-checkerske inicijative u regionu odavno razgovaraju o kreiranju zajedničke mreže, s obzirom na slične okolnosti u kojima radimo, te očite jezičke i kulturne veze među nama. Ono što nas je poguralo da to konačno i sprovedemo u djelo, bio je osjećaj hitnosti i potrebe da se udružimo protiv lavine dezinformacija koja se obrušila na nas nakon izbijanja pandemije.
Tako je nastao SEE Check, mreža sedam regionalnih fact-checkera iz 6 različitih zemalja: Bosna i Hercegovina (Raskrinkavanje.ba), Hrvatska (Faktograf.hr), Crna Gora (Raskrinkavanje.me), Sjeverna Makedonija (F2n2.mk), Srbija (Fakenews.rs i Raskrikavanje.rs), i Slovenija (Razkrinkavanje.si).
Covid-19 "infodemija" je bila toliko intenzivna da smo svi počeli usmjeravati skoro sve svoje kapacitete na razotkrivanje dezinformacija o virusu. Do kraja juna, članice SEE Check mreže zajedno su objavile preko 500 takvih fact-checkova, te osnovale Viber zajednicu posvećenu isključivo borbi protiv širenja dezinformacija vezanih za pandemiju. Tom poslu se još ne nazire kraj.
Šta je oblikovalo dezinformacijsku sferu na Balkanu?
U nekim zemljama, zvaničnici/e su isprva reagovali na vijesti o virusu potcjenjujući težinu nadolazeće prijetnje. Time su ujedno i položili temelje za narative koji su uslijedili, a u kojima se poricala stvarna opasnost od virusa.
Vlasti u Srbiji su se prve “proslavile” upravo po tome. Krajem februara, Branimir Nestorović, član Kriznog štaba vlade Srbije za suzbijanje epidemije, opisao je SARS-CoV-2 kao "najsmješniji virus ikad", dok je iza njega stajao predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Ista osoba je ustvrdila i da je epidemija "u opadanju" te je preporučio ženama u Srbiji da idu u shopping u Italiju - koja je u tom momentu već bilježila prve Covid-19 smrtne slučajeve - jer "estrogen pruža zaštitu od virusa". (Ironično, u sedmicama koje će uslijediti, ista ta vlada će uvesti najstroži karantin u regionu.)
Što se tiče medijskih izvještaja, tokom januara i februara mnogi od njih su naginjali ka senzacionalizmu, takmičeći se za klikove i lajkove tako što su stvarali utisak da je epidemija - koja je tada još bila daleko od regiona - bliže nego što je zaista bila. Takve su dezinformacije plasirane putem klikbejt naslova ili direktnih laži o prvim slučajevima virusa zabilježenih u gradovima i državama regiona; putem viralnih poruka tvrdnjama o prvim smrtnim slučajevima prije nego što ih je u regiji zaista i bilo; žurno objavljene lažne ispovijesti muškarca koji je tvrdio da se vratio u BiH s kruzera "Diamond Princess" i slično. Istovremeno, objavljivali su se klikbejti o sezonskoj gripi u SAD, uznemirujuće slike pijaca za koje se tvrdilo da su snimljene u Wuhanu, te zadivljujuće (i netačne) tvrdnje kako je Kina izgradila višespratne bolnice u roku od 2-5 dana.
Ovi tipovi dezinformacija plasirani su većinom od strane oportunističkih “dezinformatora”, kao što su online tabloidi i anonimni portali koji kombinovano koriste Facebook i Google oglase za svoje “biznis modele” zasnovane na klikbejtima.
No, zajedno sa neprikladnim reakcijama zvaničnika/ca u većini zemalja, ovi rani izvještaji, koji su na samom početku "napuhavali" epidemiološku situaciju u regionu, vjerovatno su doprinijeli tome da se u javnosti posije sjeme nepovjerenja u sve informacije o virusu. Kada je pandemija zaista pogodila region, iz njega je izrasla daleko opasnija "sorta" dezinformacija.
Čak i prije nego što se virus zaista pojavio u regiji, primjetili smo da se anti-naučni krugovi pokreću i nije dugo prošlo prije no što su se svom silinom “zakačili” za vijesti o novoj bolesti koja se širi svijetom.
Nadriljekari, ezoterični "life coacheri”, “prirodni iscjelitelji”, antivakcinacijski/e aktivisti/ce, “influenseri/ce” i wellness/lifestyle rubrike na portalima koji u utrci za klikovima redovno objavljuju pseudomedicinske savjete - svi su oni pokušali zgrabiti priliku da budu prvi koji su “objavili kako se zaštititi ili izliječiti od virusa”.
Kao što je to bio slučaj i drugdje u svijetu, lažni savjeti izmišljenih ljekara i nepotkrijepljene tvrdnje o simptomima i "lijekovima" koji su bili previše dobri da bi bili istiniti, počeli su kružiti online prostorom, podrivajući savjete Svjetske zdravstvene organizacije i drugih zdravstvenih autoriteta koji su uporno isticali da je pridržavanje mjera zaštite, kao što su pranje ruku i držanje distance, jedino racionalno postupanje prilikom širenja nove bolesti za koju ne postoji lijek niti vakcina.
Unatoč tome, javnost je u značajnoj mjeri počela vjerovati beskorisnim "receptima" i tvrdnjama o prevenciji i liječenju. Te su priče pale na plodno tle antinaučnog svjetonazora, koje su u proteklim godinama kultivirali antivakcinacijski pokret, te pristalice različitih new-age filozofija takozvanog prirodnog (pa čak i natprirodnog) liječenja. Svemu tome nije pomogla ni činjenica da je virus nov i da saznanja o njemu nisu bila ni potpuna, niti jasno iskomunicirana s javnošću - počevši od stope smrtnosti, pa do toga kako reaguje na različite tretmane.
Na početku, "lijekovi" su se pronalazili u svemu od vitamina C, pčelinjih proizvoda, različitih biljnih preparata i "prirodnih" dodataka ishrani, pa do slane vode i sveprisutnog bijelog luka. Kako je vrijeme prolazilo, počele su se pojavljivati i kompleksnije dezinformacije, kao što je ona o "ozoniranju krvi". No, nisu sve obmanjujuće informacije bile o "prirodnim lijekovima". U mnogim slučajevima se radilo o postojećim lijekovima za druge bolesti, a koji su bili proglašeni lijekom protiv novog koronavirusa.
Sada već čuvena izjava Donalda Trumpa o hidroksiklorokinu, potpomognuta podrškom istom spornom istraživanju od strane lokalnog genetičara, imala je vrlo opipljive posljedice u regionu. U aprilu su BiH i Srbija najavile da pokreću proizvodnju dva nova medikamenta, oba bazirana na nedokazanom (i kako će se naknadno pokazati, potencijalno opasnom) djelovanju hlorokina na liječenje Covid-19. Dodatno, u Srbiji - gdje se ovaj lijek prepisivao za svoju primarnu svrhu, došlo je do toga da su se pacijenti kojima je hlorokin zaista bio potreban ubrzo suočili s njegovom nestašicom - sve zbog nedokazane tvrdnje da se radi o "lijeku protiv Covida". Drugi čudotvorni lijekovi uključivali su kubanski lijek (Interferon), ruski lijek (Arbidol), te Sumamed koji se proizvodi u Hrvatskoj.
Da stvar bude gora, dio medicinskih doktora/ica sa rubova profesije, brzo se priključio dezinformacijskoj sceni. Ljudi sa stvarnim medicinskim znanjem koji zastupaju anti-naučne stavove, ili im nedostaje kompetencija u relevantnim područjima, zadnjih su godina u regionu bezmalo postali zvijezde, uglavnom - ali ne isključivo - kroz navalu antivakcinacijske indoktrinacije (neki od njih su, recimo, Lidija Gajski i Srećko Sladoljev u Hrvatskoj, ili gore spomenuti Nestorović u Srbiji).
Njihove stavove o pandemiji počeli su prenositi jednako kredibilni mediji, kao i opskurni sajtovi, a s oduševljenjem su ih dočekale i brojne "zavjerološke" grupe i stranice na društvenim mrežama. U isto vrijeme titlovani YouTube snimci sličnih figura iz drugih zemalja počeli su se viralno širiti regionom.
Sveukupno, poručili su nam da virus nije ništa novo; da "nije veliki problem" (to je samo gripa, obična prehlada, nije smrtonosan, nije jako zarazan); da neki ljudi imaju gene koji ih štite od virusa i na kraju - da ljude ne ubija bolest, nego tretiranje iste ("pretjerano liječenje").
Ovi stavovi su brzo prihvaćeni od strane ljudi kojima se nisu sviđale mjere karantina i koji su lako prigrlili ideju da ih vlasti “maltretiraju ni zbog čega". Jednom kada se takvo vjerovanje ustalilo, sljedeći "logičan" korak bile su tvrdnje da prava opasnost ne dolazi od virusa, nego od nečeg drugog (5G mreže, respiratora i, trenutno, od maski za lice). Ovaj dio “dezinformacijsskog spektra” imao je ogromnu ulogu u populariziranju različitih netačnih "objašnjenja" pandemije, koje su naglo dobile na popularnosti tokom trajanja mjera karantina.
Kako je infodemija eksplodirala
Prve teorije zavjere s kojima smo se susreli bile su one o porijeklu virusa, odnosno o tome da je virus vještački kreiran (jednom nobelovcu su lažno pripisane takve tvrdnje, dok je drugi zaista učestvovao u njihovom nastanku i širenju).
U većini slučajeva, tvrdilo se da su ga kreirale SAD ili Velika Britanija, kako bi izvršile de facto bioteroristički napad na Kinu (ili čak na Italiju, kada se žarište krize preselilo tamo). Manji broj njih je tvrdio da je Kina kreirala virus kao biološko oružje koje je pobjeglo iz laboratorija; ili da su ga napravile farmaceutske kompanije (u zavjerološkim krugovima poznate kao "Big Pharma") kako bi prodale vakcinu.
Kako su se stvari razvijale, ove teorije su se počele granati. Dio njih je nudio interpretacije navodnog porijekla i svrhe virusa; druge, radikalnije, tvrdile su da virus ni ne postoji.
U prvoj grupi su bili većinom oni koji su virus predstavljali kao oružje Zapada protiv Rusije i Kine. Možda i najviralnija od njih se pojavila sredinom marta kao popularni post na italijanskom Facebooku i Twitteru, odakle se proširila dalje po svijetu. Priča je ponudila netačne interpretacije činjenica o vojnoj vježbi "Defender Europe", uz tvrdnje da se radi o iskrcavanju desetina hiljada američkih vojnika u Evropu (konkretnije, u Italiju) u vrijeme kad su granice već bile zatvorene i uvedene mjere zabrane putovanja.
Američki vojnici, kako je navedeno, mogli su "putovati" ili zato što su već bili vakcinisani (što implicira da su SAD posjedovale virus i da su ga namjerno proširile) ili zato što virus nije stvaran. Bilo kako, mainstream i/ili zapadni mediji su optuženi da su oruđe zavjere i da je pandemija dimna zavjesa, koja se koristi za odvraćanje pažnje dok SAD vrši “invaziju” na evropski kontinent s krajnjim ciljem da napadnu Rusiju.
Na Balkanu, ova priča se pojavila prvo u Srbiji gdje su je lokalni fact-checkeri momentalo opovrgli. No, to nije zaustavilo njeno daljnje širenje na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori.
I većina ostalih geopolitičkih tumačenja pandemije imala je snažan anti-zapadni sentiment i ne previše prikrivenu propagandnu dimenziju. Ove su priče slikale slabost, nepripremljenost i nedostak solidarnosti Zapada, prikazujući ih u kontrastu sa snagom Rusije, pametnim planiranjem kineske vlade, te velikodušnošću ove dvije zemlje. Primjeri uključuju tvrdnje o tome kako je EU napustila Italiju (koja je u znak protesta reagovala skidanjem EU zastava), blokiranju dolaska ruske humanitarne pomoći u Italiju, ili stavljanjem zabrane na izvoz medicinske opreme iz EU u zemlje kojima je potrebna. Objavljeno je i da je vojni avion SAD/NATO "ukrao" testove na Covid-19 iz Italije na vrhuncu krize u ovoj zemlji.
Nasuprot tome, dezinformacije koje su bile vezane uz Rusiju ili Kinu predstavljale su ove zemlje u pozitivnom svjetlu, pa čak i onda kad su u suštini opisivale nepošteno ili autoritarno ponašanje. Na primjer, u seriji komičnih meme-ova, Vladimir Putin je hvaljen za isto ono ponašanje koje se zamjeralo lokalnim vlastima: uvođenje karantina i mjera zabrane da bi se spriječilo širenje virusa. Primjeri uključuju i autoritarne ultimatume ruskim građanima/kama, puštanje lavova na ulice kako bi ostali kod kuće ili prisilno racionaliziranje zaliha hrane i drugih potrepština kako bi se spriječila nestašica na tržištu.
Interesantno je da se pojavio i "remake" jedne lažne priče iz 2014. godine, koja je originalno govorila o ruskoj aneksiji Krima. Ovog puta se u glavnoj ulozi našla Kina, za koju je rečeno da je iskoristila virus da obori svjetske berze i "preuzme kontrolu nad svojim kompanijama" od pohlepnog Zapada.
Uskoro su se, međutim, pojavile mnogo razornije teorije zavjere koje su zasjenile sve prethodne priče - one s tvrdnjama da pandemija ne postoji.
Ideja da je stotine hiljada zdravstvenih i javnih radnika/ca, hiljade medijskih kuća i bezbroj drugih ljudi i institucija u svakoj zemlji svijeta, u međusobnom dosluhu kako bi iscenirali prevaru svjetskih razmjera, protivi se svakom razumu i logici. Ipak, za milione korisnika društvenih mreža na Balkanu - vjerovatno stotine miliona širom svijeta - različite verzije te iste tvrdnje široko su prihvaćene kao istinite.
Algoritamske “zečije rupe” na YouTube-u i Facebooku su zasigurno odigrale veliku ulogu u kreiranju “informacijskih mjehurića” u kojima su takva tumačenja počela djelvoati ne samo moguće, nego i neminovno.
Narativ po kojem je pandemija prevara koju su lansirale "globalne elite" zarad raznih izmišljenih opakih ciljeva (od "kontrole uma" do "depopulacije"), značajno se proširio nakon što se žarište zaraze preselilo u Italiju.
Prve istaknutije tvrdnje su bile one da se postotak smrtnosti u Italiji nije promijenio - da je broj ljudi koji umiru isti ili čak manji nego prije pandemije. Slične priče su se pojavljivale i u drugim zapadnim zemljama nakon što se virus u njima počeo širiti. Krajem marta pojavio se i morbidni hashtag FilmYourHospital, čiji cilj je bio da se "dokaže" da su bolnice praznije nego inače jer je pandemija "lažna". Ovaj hashtag, pokrenut na konzervativno/desničarskom dijelu američkog Twittera, glasno je odjeknuo u balkanskim državama, baš kao i tvrdnje o "razotkrivanju" stope smrtnosti. Ova linija prenošenja - od desničarskih stranica i objava na društvenim mrežama sa engleskog govornog područja, do lokalnog online prostora na Balkanu - uočljiva je i u prenošenjima dva druga dominatna izvora teorija zavjere o pandemiji.
Jedan od njih je veteran ovog "žanra", David Icke, koji je dominantno uticao na priče o 5G mreži kao "smrtonosnoj tehnologiji". Ickeov uticaj je proizveo jedan od najviralnijih video snimaka o pandemiji (a možda i uopšte) u kojem žena iz BiH čita sažetak Ickeovih halucinacijskih objašnjenja pandemije. Ovaj nastup, najsličniji književnom žanru nizanja “toka misli", uključio je sve od toga da 5G signal "napada ćelije u našim tijelima", do plana Billa i Melinde Gates da putem vakcina ugrade mikročip u svako ljudsko biće na planeti. Vdeo je postavljen na Facebook, a u roku jednog dana je pridobio milionsku publiku te je na ovoj društvenoj mreži bio podijeljen preko 25 hiljada puta.
Drugi dominantan izvor je bio Q Anon, semi-ezoterični pokret s elementima kulta, koji se formirao na marginama glasačke baze Donalda Trumpa, a koji je u region dospio zajedno s nečim čemu je naziv “Pad Kabale”.
Poput još jednog uticajnog dezinformacijskog video uratka, pod naslovom Plandemjia, i Pad Kabale je protkan netačnim tvrdnjama koje je kompilirala žena iz Holandije, tvrdeći da je napravila "dokumentarni film". Čim se pojavio prevod na lokalnim jezicima, ovaj tri sata dug video snimak, podijeljen u 10 nastavaka, automatski je postao viralan i u regionu.
Baš kao i u slučaju pokreta Q Anon, Pad Kabale je mješavina raznih teorija zavjere, počevši od "klasika" kakav je "istina o 11. septembru”, do novijih kao što su su birtherism i "Pizzagate". Svaka od njih završava istim zaključkom, po kojem je Donald Trump mesijanska figura poslana da oslobodi svijet od zle kabale satanističkih elita, koje se opijaju krvlju zlostavljane djece i koji su odgovorni za sve loše što se ikad desilo u svijetu.
Očito, postoji mnogo preklapanja između Ickeovih i Q Anon pristalica, posebno kad se radi o zavjerama oko 5G mreže ili Billa Gatesa kao najvećeg negativca Covid-19 infodemije (dezinformacije o Billu Gatesu i njegovoj fondaciji su bile toliko česte i raširene da je samo na bosanskom fact-checking sajtu Raskrinkavanje objavljeno na desetine analiza takvih tvrdnji).
Ovakve su priče uvijek postojale, ali su se ovog puta sa margina interneta počele premještati i u mainstream medije. U Srbiji, neke od ovih tvrdnji je ponovila i državna poslanica, da bi se zatim pohvalila "velikom podrškom" koju je za to dobila online (što se stvarno i desilo). Dodatno, riječ "suverenisti" (najčešće korištena kao suprotnost "satanističkim globalistima") osvanula je ove godine na glasačkim listićima i u Srbiji i u Hrvatskoj. Njihovi predstavnici šire iste zavjerološke narative kao i tvrdokorne Trumpove pristalice, ističući iste neprijatelje: "globaliste", "duboku državu", Billa Gatesa, Georgea Soroša. Desno orijentirana opozicija u obje države trenutno ove priče spaja sa kritikama upućenim lokalnim vlastima, koristeći ovaj “miks” za izgradnju popularnosti i vlastitog glasačkog tijela.
Nije teško pretpostaviti da ove narative prate različiti oblici netolerancije i govora mržnje. Svjedočili smo targetiranju zasnovanom na rasi (prvo prema Kinezima i drugim azijskim narodima koje su krivili za širenje virusa; zatim prema migrantima optuženim da se slobodno kreću za vrijeme karantina ili da imaju veću podršku vlasti nego domaće stanovništvo); na zdravstvenom stanju (maltretiranje onih za koje se sumnja da su nosioci virusa): na antisemitizmu i drugim osnovama.
Ali jedna od glavnih meta infodemije, specifično vezana za pandemiju i dezinformacije koje su je pratile bili smo - mi.
Da budemo jasni, u prvim fazama infodemije fact-checkeri su više bili “obasipani ljubavlju” nego bilo čim drugim. Sve članice SEE Check mreže su zabilježile veliki porast čitanosti, popraćen većim brojem zahtjeva za provjeru tačnosti. Njih su svakodnevni slali zabrinuti/e građani/ke, koji su željeli utvrditi šta su kredibilne i tačne informacije.
No, kako su u našim zemljama uvođene strožije mjere zabrane i karantina, te kako smo krenuli u razotkrivanje dubljih zavjeroloških narativa, reakcije na provjere netačnih tvrdnji vezanih uz virus postajale su sve agresivnije.
Agresivne reakcije usmjerene protiv fact-checkera su počele s trolanjem i besmislenim “raskrinkavanjem” ljudi čija lica i imena nisu ni bila sakrivena od javnosti. No, to je uskoro preraslo u ozbiljnije uznemiravanje - prijetnje su počele dolaziti na privatne profile, počeli su se objavljivati i dijeliti video snimci sa "objašnjenjem" o tome kako "služimo Gatesu, Sorošu i globalistima". Tu su i stotine komentara u kojima se navodi da ćemo "dobiti šta smo zaslužili" (često mnogo eksplicitnijim rječnikom) jer “radimo za sataniste". Naposljetku, nekoliko članica SEE Check mreže su bile primorane da uvedu stroža pravila za moderiranje komentara, kako bi smanjile količinu govora mržnje te osigurale prostor za čitaoce koji su bili zainteresirani za konstruktivan razgovor - ali i zato da bi spriječile da komentari postanu mjesto za širenje dezinformacija protiv kojih se svakodnevno borimo.
To je stadij u kojem se i dalje nalazimo i teško je reći kako će sljedeći izgledati.
Tekst prevela: Elma Murić